E d d i e

Nađoh neki dan par fotografija sa proslave Dana općine - tada 25. maja - sada već davne 1996. godine. Bilo je to istom iza rata, ono tek se mir ustabilio, još nije bilo slobode kretanja i mnogih drugih stvari (sjećam se kad smo išli na ekskurziju u Sarajevo - preko površinskog kopa Šikulje, jer je most u Sižju bio srušen, pa na Živinice, Kladanj, Olovo… - ali to je za posebnu priču). A bio je to stvarno pravi dernek - ako se ne varam, tada je gostovao i Safet Isović koji je uživo pjevao "Šehidski rastanak", koji je u ono doba bio puno više od pjesme.

Među tim fotkama, ugledah i ovu: 

 …tadašnji načelnik općine, Hazim Vikalo, obraća se okupljenom narodu. (Ovaj zgodni momčina lijevo, po svoj prilici, sadašnji je NAŠ predsjednik i, pretpostavimo, budući načelnik općine Gračanica - Mirsad Čamdžić)

Sjetih se, kada ugledah ovu fotografiju, da je načelnik Vikalo tada, u svom govoru, rekao "opština Gračanica", našto sam ja, za sebe, naglas kazao: "nije opština, nego općina!". Stajao sam tada s rođakom, na mjestu gdje je sada ulaz u onu "kako-se-već-zove" banku; rođak me malo iznenađeno pogledao, a ja sam mu onda kazao kako je moj djed (i njegovog oca amidža) govorio uvijek općina, dok su mu se sinovi smijali - njima je, pripadnicima druge, treće generacije koja se kroz škole (od učitelja Srbijanaca & Crnogoraca) intenzivno srbizirala manastirskim št, pa im se ono "općina" činilo zastarjelim, nazadnim, retrogardnim… Onakvim, zapravo, kakvim su neki htjeli da predstave sve bošnjačke običaje, izraze, duhovne i kulturne vrijednosti. To za djeda - sami njegovi sinovi su bezbroj puta pričali, smijući se samim sebi, jer došao je, eto, vakat kad se pokazalo da je djed bio u pravu.

Anyway, kako ja to rekoh rođaku, odmah uslijedi napad s leđa. Doslovno: iza nas je stajala jedna gospođa, tada dužnosnica lokalnog SDP-a, poslije i vijećnica u općinskom vijeću. Dotična me je gospođa odmah napala kako je to hrvatština, novotarija, izmišljeno, da je ona znala mog djeda, da je on bio fin čovjek i da "sigurno nije tako pričao" i nije mogao pričati, itd. itd.

I dan-danas, ima dosta ljudi koje je teško ubijediti da je izraz općina izvorni bosanski izraz, da odgovara duhu bosanskog jezika, za razliku od riječi "opština". Mnogi i danas u tome vide "kroatizam", neko podilaženje Hrvatima ili, Bože me prosti, težnju da se "odvojimo od Srba". Na žalost, pošto su generacije i generacije Bošnjaka intenzivno i sistematski srbizirane, trebat će mnogo vremena da se stvari promjene. Nađoh ja nedavno i ovaj dokument. Iz 1920. godine, dakle osamdeset i osam godina star.

(kliknite na sliku radi pune veličine)  

Pogledajte šta stoji u potpisu.

P.S. - nedavno sam, također, imao priliku čitati jedan upitnik kojeg je svojom rukom ispunio aktualni načelnik općine, Nusret Helić Daso. Ono što me je vrlo prijatno iznenadilo, jeste činjenica da načelnik svugdje piše općina. Onako kako je to u duhu bosanskog jezika. Nadajmo se da će to uvidjeti i ostale javne ličnosti i društveni djelatnici, od kojih su neki, na žalost, još uvijek suzdržani od upotrebe naših, bosanskih - vremenom zaboravljenih ili namjerno potisnutih riječi.

Jučer sam bio na jednoj promociji knjige, zapravo knjiga, organizator koje je bio općinski odbor "Preporoda". Za razliku od većine "Preporodovih" promocija (uglavnom izdanja raznoraznih provincijskih pjesnika i klimaks-poetesa), ova je bila zanimljiva, zapravo više nesvakidašnja nego zanimljiva. Radilo se o promociji knjiga derviškog šejha Hadži Mustafa ef. Čajlakovića, a ista je održana u dershani Osman-kapetanove medrese u petak, u 14.00 sati. Promotori su bili Rusmir Djedović i glavni imam Smajo Mustafić, a prisutnima se obratio i autor knjiga, šejh Mustafa ef. Čajlaković. Prisutnih je bilo negdje oko 35, što je za gračaničke prilike sasvim solidno, a uostalom - bilo je i radno vrijeme. Ja sam se dolje u dershani, kao bibliotekar-pripravnik, zatekao "po službenoj dužnosti".

Anyway, promocija je protekla onako solidno, iako se u biti nije ni radilo o promociji knjiga - da jeste, trajala bi duže od 40 minuta i o svakoj od jedanaest knjiga koje je Čajlaković napisao reklo bi se makar par rečenica. Ovako, više se radilo o nekakvom upoznavanju sa samim Čajlakovićem, njegovim radom i djelom. I to poprilično površnom upoznavanju, mora se priznati. Prisutne je vrlo kratko poselamila & pozdravila Refka Čajić, predsjednica "Preporoda" u Gračanici, onda je Rusmir nešto govorio o, kao, dugoj tradiciji sufizma i prisutnosti derviša na području Gračanice i okoline u prošlosti. Zatim je Smajo pričao nešto općenito o sufizmu, sufijskim pogledima i njihovom mjestu unutar islama, a zatim je uslijedilo obraćanje autora knjiga, šejha H. Mustafa ef. Čajlakovića.

Prije nego prijeđem na kritiku, želim istaknuti da mi se ovaj šejh učinio poprilično simpatičnim likom, onako kao sama pojava. Inače, on je sljedbenik Rufai iliti Rifaijskog tarikata, jednog od tarikata (sufijskih sljedbi) koji u prošlosti i nije bio toliko prisutan u Bosni. Šejhovi sljedbenici se sakupljaju na zikrovima u više mjesta u Bosni i Hercegovini, uključujući i jedno selo kod Srebrenika, a ima i nekoliko murida (kandidata za derviše) iz Gračanice koji prisustvuju tim zikrovima. Kad čovjeku pogledaš u facu, vidiš odmah da je pravi pobožnjak, isposnik, asket, a ne kao neki naši samoproklamirani derviši koji dođu u buregdžinicu, pokrkaju dvije kile bureka i onda još pođu nakiljat kuharicu da joj je burek star dva dana.

    Prof. Rusmir Djedović, šejh H. Mustafa ef. Čajlaković i Smajo ef. Mustafić    

 *   *   *

Na žalost, kao i sve kod nas, i ovdje je bilo puno stvari koje se mogu i trebaju kritikovati. Prvo - to je vrijeme promocije. I termin, i vrijeme. Promocija je zakazana u 14.00, znači u toku radnog vremena. Možda je to povezano sa terminima i obavezama Čajlakovića, pa u to ne ulazim. Međutim, promocija je poprilično naglo privedena kraju, da ne kažem prekinuta - kad se začuo ikindijski ezan. Mislim, 40 minuta je isuviše malo i kad se radi o jednoj knjizi (sat vremena je optimum), a pogotovu o jedanaest knjiga, i to autora koji je relativno nepoznat gračaničkoj publici. Moglo se slobodno produžit još pola sata - džamija ne bi pobjegla, niti bi svi prisutni (ko je htio) bili spriječeni da nakon promocije zajedno u džamiji obave namaz u džematu. Drugo, sam šejh je prekinuo izlaganje (vrlo interesantno i nimalo dosadno) kad je ezan zaučio, a da nije rečeno ni riječi o knjigama, o čemu koja govori, gdje se mogu nabaviti i po kojoj cijeni. Jedino je Sajba alias Kadema Skelić uspjela viknuti: "A gdje se knjigu mogu kupiti?!", našto je šejh uputio na Ahmeda Spahića. Sve to je jedan veliki minus za organizatora.

Druga stvar koja je bila sasvim neprilična, jeste to što je Rusmir Djedović krenuo prozivati neka imena prisutnih, kao na svadbi, pa je spomenuo i kao pozdravio Ziju Ahmedbegovića, mr. Omera Hamzića, mr. Muhameda Ibrahimovića, Nijaza Omerovića… To je bilo sasvim suvišno, jer niti je u sali bilo tristo ljudi, niti su Zijo, Muhamed, Nijaz i Omer nekome sad nepoznati. Drugo - Rusmir nije spomenuo neke ljude podjednako zaslužne i ugledne poput ovih, a koji su sjedili među prisutnima, npr. Ibru Nurikića (sekretara UABNOR-a i ratnog načelnika štaba OG-2) i neke druge, ali jeste u "društvo prozvanih & istaknutih" utrpao jednog svog jarana, općinskog vijećnika, a zapravo jednog seoskog fićfirića, koji se ubi od politikantskog egzibicionizma, pa uživa da privlači pažnju i bude svugdje viđen & primjećen. Tako je očigledno i svog ahbaba Rusmira zamolio da ga specijalno najavi, kako ne bi bilo zabune - a pouzdano znam da se dotični primitivac sigurno nije obreo na ovoj promociji ni radi Rusmira, a pogotovu ne radi šejha, sufizma ili islama (pošto se ionako u kafanskim razgovorima hvali i ponosi svojim nemoralnim djelima). No, sve to su izgleda normalne pojave u Palanci i ne treba ih ni uzimati odveć tragično. Ono što je još "bolo oči", jeste bilo odsustvo imama Bijele džamije i bivšeg glavnog imama Avde ef. Hodžića. Nemam pojma zašto ga nije bilo, ali već su onako pri izlasku neki tu činjenicu iskoristili za raznorazne špekulacije, da je namjerno bojkotirao zbog ljutnje i sukoba s vladajućom garniturom u IZ, zatim da on kao "provehabijski" hodža ne trpi derviše, itd.

P.S. - Šejh jučer naglasi da je valjda haram reći samo "ve la havle" (arapski: "i nema snage"), mada je to uobičajeno u našem narodu. Treba obavezno dodati "ila billahi allijil azim" - bez pomoći Uzvišenog Allaha.