E d d i e

Nađoh neki dan par fotografija sa proslave Dana općine - tada 25. maja - sada već davne 1996. godine. Bilo je to istom iza rata, ono tek se mir ustabilio, još nije bilo slobode kretanja i mnogih drugih stvari (sjećam se kad smo išli na ekskurziju u Sarajevo - preko površinskog kopa Šikulje, jer je most u Sižju bio srušen, pa na Živinice, Kladanj, Olovo… - ali to je za posebnu priču). A bio je to stvarno pravi dernek - ako se ne varam, tada je gostovao i Safet Isović koji je uživo pjevao "Šehidski rastanak", koji je u ono doba bio puno više od pjesme.

Među tim fotkama, ugledah i ovu: 

 …tadašnji načelnik općine, Hazim Vikalo, obraća se okupljenom narodu. (Ovaj zgodni momčina lijevo, po svoj prilici, sadašnji je NAŠ predsjednik i, pretpostavimo, budući načelnik općine Gračanica - Mirsad Čamdžić)

Sjetih se, kada ugledah ovu fotografiju, da je načelnik Vikalo tada, u svom govoru, rekao "opština Gračanica", našto sam ja, za sebe, naglas kazao: "nije opština, nego općina!". Stajao sam tada s rođakom, na mjestu gdje je sada ulaz u onu "kako-se-već-zove" banku; rođak me malo iznenađeno pogledao, a ja sam mu onda kazao kako je moj djed (i njegovog oca amidža) govorio uvijek općina, dok su mu se sinovi smijali - njima je, pripadnicima druge, treće generacije koja se kroz škole (od učitelja Srbijanaca & Crnogoraca) intenzivno srbizirala manastirskim št, pa im se ono "općina" činilo zastarjelim, nazadnim, retrogardnim… Onakvim, zapravo, kakvim su neki htjeli da predstave sve bošnjačke običaje, izraze, duhovne i kulturne vrijednosti. To za djeda - sami njegovi sinovi su bezbroj puta pričali, smijući se samim sebi, jer došao je, eto, vakat kad se pokazalo da je djed bio u pravu.

Anyway, kako ja to rekoh rođaku, odmah uslijedi napad s leđa. Doslovno: iza nas je stajala jedna gospođa, tada dužnosnica lokalnog SDP-a, poslije i vijećnica u općinskom vijeću. Dotična me je gospođa odmah napala kako je to hrvatština, novotarija, izmišljeno, da je ona znala mog djeda, da je on bio fin čovjek i da "sigurno nije tako pričao" i nije mogao pričati, itd. itd.

I dan-danas, ima dosta ljudi koje je teško ubijediti da je izraz općina izvorni bosanski izraz, da odgovara duhu bosanskog jezika, za razliku od riječi "opština". Mnogi i danas u tome vide "kroatizam", neko podilaženje Hrvatima ili, Bože me prosti, težnju da se "odvojimo od Srba". Na žalost, pošto su generacije i generacije Bošnjaka intenzivno i sistematski srbizirane, trebat će mnogo vremena da se stvari promjene. Nađoh ja nedavno i ovaj dokument. Iz 1920. godine, dakle osamdeset i osam godina star.

(kliknite na sliku radi pune veličine)  

Pogledajte šta stoji u potpisu.

P.S. - nedavno sam, također, imao priliku čitati jedan upitnik kojeg je svojom rukom ispunio aktualni načelnik općine, Nusret Helić Daso. Ono što me je vrlo prijatno iznenadilo, jeste činjenica da načelnik svugdje piše općina. Onako kako je to u duhu bosanskog jezika. Nadajmo se da će to uvidjeti i ostale javne ličnosti i društveni djelatnici, od kojih su neki, na žalost, još uvijek suzdržani od upotrebe naših, bosanskih - vremenom zaboravljenih ili namjerno potisnutih riječi.