Godišnjica jednog zločina
17 04 2008
Na današnji dan, prije šezdeset i tri godine, u Doboju se desio jedan težak zločin. Zločin o kojem se desetljećima šutilo, zločin čije okolnosti, pa i tačan broj žrtava nikad nisu utvrđeni.
Prije šezdeset i tri godine, u okolini Doboja vođene su teške borbe, u kojima su jedinice Jugoslavenske armije (JA) - nekadašnje Narodno-oslobodilačke vojske Jugoslavije, nastojale da potisnu združene jedinice Hrvatskih oružanih snaga, Nijemaca i četnika i uspostave kontrolu nad ovim strateški važnim željezničkim čvorištem. Nakon bjesomučnih napada, to im je i pošlo za rukom. U mnogim mjestima koja su tih dana i u tom periodu oslobođena od fašista, vojnici JA počinili više slučajeva teških ratnih zločina - od pojedinačnih incidenata pobjedom opijenih i razularenih vojnika do sistematski pripremljenih likvidacija klasnih i "narodnih neprijatelja". Vrhunac tih krvavih pobjedničkih divljanja desio se, kako je poznato, na Bleiburgu i na tzv. marševima smrti koji su potom uslijedili, a masovne likvidacije ideoloških i političkih protivnika nastavljene su i u prvih par mjeseci nakon završetka rata.
Naravno, o svemu tome se desetljećima šutilo. I mnoge Gračanlije i danas nemaju pojma da je dvadesetak njihovih sugrađana glavom platilo oslobođenje Gračanice, 7. aprila 1945., a broj onih koji su "odstupili" i kojima se dalje gubi svaki trag na partizanskim gubilištima na Bleiburgu, oko Celja, Maribora, Zidanog Mosta, preko Šida do Pančeva - dostiže čak četiri cifre. Bilo je, na žalost, i Gračanlija na onoj drugoj strani, koja je činila zločine. Jedan od njih - naveliko slavljen i hvaljen i u dane današnje - bio je komesar u brigadi u čijem operacijskom dnevniku čitamo o "redovnim aktivnostima" koji su se sastojali u "likvidaciji zarobljenika", zatim vježbi i izlasku u grad. tako to piše, kao da se radi o gađanju u papirne mete. A jedan je Gračanlija, poslijeratni oficir JNA, prema izjavama nekih svjedoka uzeo je i neposrednog učešća u likvidacijama. Doživjevši agresiju na BiH, uvidjevši da je prljao ruke za državu i armiju koja sada vrši agresiju na njegovu zemljui sprovodi genocid nad njegovim narodom, izvršio je samoubistvo. Bio je to moralan čin. Većina njegovih kolega koji su činili i gora zlodjela u ime propale ideologije nastavili su sa starom pričom, pod krinkom nekih modernih termina poput "socijaldemokracije", "antifašizma", "multikulturalizma"…
Gračanica je, kako vidimo, oslobođenje i dane neposredno po oslobođenju platila velikim brojem ljudskih žrtava. U većini slučajeva, ti ljudi su izgubili živote daleko od svog kraja, a nekoliko incidenata, također neistraženih i namjerno gurnutih u zaborav (strijeljanje grupe ljudi na obali Spreče i sl.), predstavljaju skoro pa beznačajne epizode prema razmjerama i okolnostima zločina u Doboju. Činjenica da je i taj zločin bio prekriven velom nametnutog zaborava - posebno užasava.
Jedan od rijetkih koji je u vrijeme socijalističke Jugoslavije (istina, koju godinu pred njezin raspada) imao hrabrosti da o tome javno progovori (istina i to, sa subjektivne pozicije komuniste i partizana) bio je Dedo Trampić, prvoborac, ilegalac i proleter. U trećoj knjizi zbornika "Od ustanka do pobjede", štampanoj u Doboju 1986., Dedo Trampić piše vlastita sjećanja o oslobođenju grada, dodavši na kraju:
"Upravo 17. apnla 1945. godine poslije podne iznad Doboja, oko Denkovače, jedan bataljon 14. srednjobosanske brigade likvidirao je veću grupu Ijudi medu kojima je bilo najviše građana Doboja. Tačan broj se nikada nije utvrdio niti je otkriveno sve ono što je prethodilo takvom postupku.
U toj grupi građana koji su 17. aprila 1945. samoinicijativno stupili u redove Jedinica NOV-a, ili su od njihovih pripadnika bili mobilisani, bilo je Ijudi koji su duže vremena proveli u raznim neprijateljskim jedinicama, pa su u borbi za sopstveni život dezertirali i prikrivali se od ustaško-domobranske i njemačke vojne vlasti. Bilo je i onih koji su se na riječima opredjeljivali za NOP ali to praktično nisu potvrđivali. Za njih su se mnogi građani čudili što nisu ranije otišli u jedinice NOV-a."
Zastanimo za trenutak: Trampić navodi, dakle, da su u ovom slučaju ubijeni i oni koji su već stupili u partizane, ili koji su mobilizirani! Znači, pripadnici JA su izdvojili i ubili vlastite ljude! I njih, i simpatizere Narodno-oslobodilačkog pokreta (NOP-a). Ono "nisu praktično potvrđivali" pripadnost NOP-u znači, biva, da nisu stupili u partizane, ali to nije nikakva krivica, a pogotovu ne razlog za smrtnu kaznu.
Pripadnika "raznih neprijateljskih jedinica" koji su stupili u partizane bilo je širom Jugoslavije, ali eto - ovdje u Doboju su, kao, zasmetali. Nisu partizanima smetali, na primjer, koljači zloglasnog Pavla Đurišića, četničkog komandanta iz Crne Gore, koji je za Božić 1943. poklao - po vlastitom priznanju - 9.800 Bošnjaka u okolini Foče i dijelu Sandžaka. Ne vjerujete? Pogledajte dokumente Zemaljske komisije za utvrđivanje zločina okupatora i njegovih pomagača NR BiH, iz prvih poratnih godina, koje objavljuju Vladimir Dedijer i Antun Miletić, odnosno Smail Čekić, pa ćete vidjeti kako uz imena zločinaca stoji primjedba "sada u našoj vojsci". A ruku na srce, kod Doboja su tih dana glavom platili i mnogi četnici s Trebave i Ozrena, oni četnici koji - činjenica je! - nisu činili masovne zločine niti pokolje nad Bošnjacima (kao što ni ustaše viteza Pjanića nisu činile zločine nad Srbima). Navodno je kao ratni zarobljenik likvidiran i otac bivšeg člana Predsjedništva BiH Borislava Paravca, Novak.
Pročitajmo narednu rečenicu u Trampićevom memoarskom zapisu, koja posebno užasava:
"U toj koloni se našlo nekoliko maloljetnika od 15 do 16 godina".
Ubijati petnaestogodišnje dječake?! Koliki treba biti monstrum pa ubiti dijete, to je naprosto strašno, ali još je strašnija, još je stravičnija činjenica da majke te ubijene djece ne samo da su godinama morale slaviti i te nikad kažnjene zločince kao "oslobodioce", već nikada nisu saznale makar za lokaciju na kojoj su pokopani. Jer žrtve ovog zločina nisu na dostojan način pokopanje, a o nekom spomen-obilježju da se i ne govori. Koliko je takvih slučajeva samo bilo…
Dalje Dedo Trampić nastavlja pišući vrlo, vrlo oprezno, uz vidljivo "podilaženje", ideološki obojenu priču o tobožnjim neprijateljima koji su "strahovali od pravedne kazne zbog počinjenih zlodjela" i pokušaje da bar donekle opravda svoje nekadašnje suborce:
"U povelikoj grupi nalazio se i jedan broj pripadnika ustaško-domobranskih i njemačkih SS jedinica čije je povlačenje prema granici upravo ovdje u Doboju energičnom akcijom naših jedinica bilo presječeno. Kao aktivni pripadnici neprijateljskih vojnih formacija zbog počinjenih zlodjela oni su imali puno razloga da strahuju za svoj život, pa su, prema izjavama očevidaca, koristili svaku pojedinu priliku, iskakali iz kolone i bježali. Ne razmišljajući o mogućim posljedicama, to su činili i neki iskusniji mladići našeg grada koji su duže vrijeme provodili u neprijateljskim jedinicama. Po svemu sudeći rukovodstvo ove jedinice nije naišlo na potrebnu saradnju otkrivanja neprijateljskih elemenata, ili je od nekoga dobilo sasvim pogrešnu informaciju. Svemu tome treba dodati činjenicu da je upravo taj bataljon prethodnog dana u borbama na prilazima grada izgubio znatan broj boraca među kojima i zamjenika komandanta, izuzetno dobrog i omiljenog druga. Prema nekim informacijama i tog popodneva bilo je pripucavanja sa strane, pa i žrtava među našim borcima."
To iz Trampića, naravno, progovara partizan i zakleti komunist, čovjek duboko ubijeđen da je sve ono što se radilo pod znakom petokrake bilo sasvim ispravno. Pa, barem u svojoj suštini. Za takve ljude, u "počinjena zlodjela" neprijatelja spadala je i sama činjenica da je neko nosio kapu na kojoj je bila neka druga oznaka osim petokrake. Iako je u vrijeme objavljivanja Trampićevog memoarskog zapisa prošlo već dvije godine od zloglasnog Memoranduma SANU, krah komunističkog režima i disolucija Jugoslavije se još nisu nazirali - pogotovu u svijesti naših ljudi, osobito Bošnjaka - da nije tako, ne bi se desilo, recimo, i to da su predstavnici SDP-ovog "Patriotskog fronta" iz MZ Brčanska Malta još 6. IX. 1991. u kasarni "Husinska buna" i izjavljivali pred pukovnikom Miletom Dubajićem (onim istim što će nekoliko mjeseci kasnije jednom visokom SDP-ovcu preko telefona psovati "sto bogova" i prijetiti da će zapaliti Tuzlu) kako su za Jugoslaviju i JNA, kako daju JNA punu podršku, uz poruku "ne dirajte našu JNA, ne blatite naše sinove" ("Front Slobode", br. 3188, 10. IX. 1991.).
Stoga je, ako ništa drugo, i Trampić morao paziti šta govori.
Naravno, to što je neko bio pripadnik "neprijateljskih jedinica" ne može ni na koji način poslužiti kao razlog za fizičku likvidaciju dotične osobe.
Podsjećam da je - sukladno Haškim konvencijama iz 1907. i Ženevskoj konvenciji iz 1929. - ubistvo ratnog zarobljenika ratni zločin. Kratko-jasno.
Ubistva građana na pravdi Boga, a posebno ubistva djece - predstavljaju teži oblik zločina, zločin protiv čovječnosti. I to kratko-jasno.
Zaista, svi samozvani "antifašisti" koji nekritički veličaju komunističku vojsku i sva oslobođenja i "oslobođenja", pišući im hvalospjeve i dižući spomenike (prešućujući u njima ne samo zločine, već čak i imena pojedinih jedinica ukoliko nisu "adekvatna" savremenoj političkoj situaciji), trebali bi da se nad ovakvim užasavajućim primjerima zamisle. Dobro zamisle.
Završimo mi sa Trampićevim zaključkom:
"U sagledavanju mogućih uzroka tih nemilih događaja sve to treba uzeti u obzir, iako takav postupak prema jednom broju građana Doboja ne može se ničim opravdati."
…uz dodatak:
Ne jednom broju građana, druže Trampiću, nego svim zvjerski pobijenim ljudima, pogubljenim bez istrage, bez suđenja (makar i formalnog) i bez ikakve dokazane krivice.
Hvala majci koja te nama podarila…Istina ce Edi isplivati kad tad..
Moj djed koji je bio slucajno na odsustvu prezivio je Doboj i ovo shto ti opisujesh…Upravo se spremao za Doboj kad mu je javljeno od par prezivjelih da ne ide jer u Doboju je veliko sranje…
Rahmetli Halil Karic( Ajshin) inace iz Orahovice je preplivao Sprecu i tako se spasio a bilo je hladno…
Neki rahmetli Dedic je kopao sam sebi mezar u Doboju po kazivanju mog rahmetli djeda..
Mnogi zlocini su pocinjeni na nashim prostorima od strane komunista koji nikada josh nisu ugledali svjetlo dana…
Najlakshe je proglasiti nekog fashistom a sebe antifashistom…
Hugo je vec spomenuo otimanje zita ,pljacke i praznjenje hambara od strane “partizana” po zavrshetku rata…
Rahmetli Smajl Mujakovic ,poznati dedo iz moje mahale Rijeka u Orahovici ,koji je upamtio tri rata u BIH,neposredno pred rat ispricao mi je svoju pricu…
Zbog opuhanih hambara od gladi mu se na ahiret preselilo shestero djece…
Kaze pomrli bi i ostali da nije bilo neke Keke iz Kakmuza pravoslavke ,njegove jaranice koja mu je krishom doturala hranu…
Da zlo bude josh vece haraclije “partizani” su mu bile prve komshije…
Mozete li zamisliti kako je bilo poslij rata zivjeti rahmetli Smajlu pored dzelata svoje djece i gledati ga sa svojih pendzera svaki dan…
Edi hvala ti za ovaj tekst…sevapa cesh zaraditi puno u otkrivanju istine ….
A istina je da pravie partizane na nashoj teritoriji isto kao i prave fashiste mozesh nabrojari na deset prstiju…
Sve ostlo su glumci….
hvala ti za ovo, svaka cast za iznosenje cinjenica koje mnogi od nas nisu znali…drago mi je da ne ides linijom manjeg otpora i ne presucujes neke stvari koje treba da se znaju…
Svaka čast za napisani tekst a i za hrabrost da izneseš ono o čemu se godinama šutjelo, mnogi su to od nas znali ali se nisu usudili govoriti o tome.
Samo napred, tekstovi su ti odlični i jako poučni.
a sta cemo reci za hirosimu,nagasaki,dresden koji su sravnjeni sa zemljom , koliko je tu djece ubijeno koiko je tu majki zaplakalo koiko je tu nevinih stradalo
neznam sta vi sa tim pokusajima da ocrnite partizane a velicate fasiste zelite postici i neznam kakve vi to humaniste glumite i pametni se pravite pokusavajuci dogadjaje od prije 60 godina stavljati u sadasnje vrijeme i ko vi nesto osudjujete zlocine koji su se tada desilii
prvo bi morali osuditi sve sile osovine koje su se borile protiv fasista i isto tako nisu birale sredstva da ih se oslobode
a sda ce te vi reci nase dede dajdze i amidze ko nisu fasisti a sta su nego fasisti ako su bili u njihovoj vojsci i ako se nisu borili protiv njih a tako i moj djed koji je i odlezao osam godina.
i stanita sa tim pokusajima rehabilitacije ustasa zar vam nije dosta sta su nam napravili u ovom ratu fasisti bili i fasisti ostali
sjedi…da malo bolje procitas vidio bi da niko ne pokusava da rehabilituje nikog…ovde se radi o tome da su ljudi poubijani bez sudjenja…ko zivotinje…jedan zlocin ne opravdava drugi…na isti nacin su ubijani ljudi od 92-96…jer su oni koji su to radili smatrali da su oni izvan zakona…ne kontam u stvari koja ti je poenta…jer ti ovde govoris protiv fasista a spominjes hiroshimu, nagasaki i dresden…to su sve ucinili tkzv. saveznici kao i partizani…znaci boreci se protiv fasista…cini mi se da si malo zbunjen ovde…
svakako da ja znam da su to pocinili partizani a i to sto su ucinili saveznici samo sto se ovdje osudjuje to sto su pocinili partizani a u ovom tekstu a tako i mnogim prethodnim koje procitah a nikad neosudise saveznike za sve nevine pobojene u drugom svetskom ratu
deveti maj se slavi kao pobjeda protiv fasizma a nepominje se kao najveci masovni zlocin pocinjen u jednom trenu u kome je pobijeno stotine hiljeda ljudi daleko po hiljade kilometara o borbenih linija
a ovi u blajburgu sto su pobijeni mislim da nisu dzaba bijezali zbog nijh i njihove privrzenosti fasistima pobijeno je na milijone ljudi
Zadrzimo se mi u uzem nam zavicaju…Mene zanima najvishe dolina rijeke Sprece,Ozren ,Trebava …Doboj.
Okanimo se mi velike filozofije,jer eto sad nam je svima jasno kako je zavrshila ideologija “proletera” i njihovo “bratstvo i jedinstvo”…
Treba znati istinu i samo istinu.Treba znati koje su to famelije u produzetcima postali “partizani” i za par hevti provedenih u “partizanima’ obezbjedili svojim pokoljenjima da uzivaju i sole i drobe ostalima pola vijeka…
Treba znati od koga se to oslobadjala Gracanica tad i tad i ko je sve likvidiran u oslobadjanju Gracanice i Doboja a samo zato shto nije bio “partizan”…
Moji djedovi nisu bili partizani i ja se ponosim njima dvojicom,a pogotovo za cinjenicu da su dozivjeli duboku starost..
Svi mi iz pedeset i neke imamo svoju pricu koju su nam shapatom pricale nashe dede i ocevi…Te price mene zanimaju…
Ko je to oteo hranu rahmetli Smajlu pa mu gladju umorio sestero djece…Ko je to i po kom osnovu oduzimao zemlju nashim djedovima i stvarao zadruge…
Ko je to djelio ordene cak i konjima ….e moj sjedi..proklet ce te kosti rodjenog djeda.
ja neznam zasto se moj komenyar izbrisa kada nije imao nikakvig uvrjedljivog sadzaja a jos stoji ovaj gdje se kaze da ce mene prokljinati kosti moga djeda
fikrete ja neznam po cemu ti to skonta taku glupost a jos viise me interesuje kako je napisa i ostavi ti mene i mog djeda na miru za zdravlje ti je bolje ono misli da brines tudju brigu inace stres ti negine
a mozda je moj komentar izbrisan zato sto obadvojca tuknete na fasizam ili ti receno istomisljenici
@ Sjedi: tvoj prethodni komentar nije odobren jer je bio uvrjedljive sadržine i isključivo se mogao shvatiti u tom kontekstu, za razliku od “sporne” Fikretove rečenice koju sam JA kao urednik bloga shvatio kao izraz sažaljenja prema tebi i ljudima tvog profila.
A ljudi tvog profila i takvog mentalnog sklopa uvijek će suprotno mišljenje doživljati kao fašizam, uvijek će kritiku ideologije kojom su zadojeni i režima kojima se dive (zločinačkih režima, by the way, prema rezoluciji 1481 Parlamentarne skupštine Vijeća Europe) doživljavati kao neprijateljsko djelovanje, uvijek će nastojati da pravdaju i relativiziraju čak i najgnusnije zločine koji su u ime te ideologije počinjeni. Nikakve razlike nema između ljudi poput tebe i onih koji negiraju ili relativiziraju genocid u Srebrenici, ili onih koji negiraju i relativiziraju Holokaust…
A i ja se pridružujem Fikretovoj poruci: ako tebi činjenica da ti je djed osam godina robijao (istina, ne znamo pod kojim okolnostima, ali izrekao si je u takvom kontekstu da možemo zaključiti da je robijao u vrijeme komunističkih obračuna sa političkim protivnicima) - ne znači ništa, i još pravdaš taj režim koji ti je zatvorio djeda (na pravdi Boga, pretpoastavljamo) - onda se uistinu malo proispitaj.
e vidis moj herceg ljudi mentalnog sklopa kao ti koji pokusavaju umanjiti ustaske zlocine i koji se stavljaju na nijhovu stranu su fasisti u dubini duse kolko god se pokusavali izjasnjavati ili ko protivti se fasizmu ili kao kobajagi osudjivati holokaust
skontaj jednom AKO HOCES SUDITI PARTAIZANIMA MORAS SUDITI I SVIM NJIHOVIM SAVEZNICIMA U DRUGOM SVJETSKOM RATU nemozes pojedine dogadjaje suditi a druge ne
za tvoju informaciju djed mi je lezo zato sto je bio u ustasama i sad bi se ja jeli trebo ponositi za to ….a gdje ti je pamet.
a ljudi poput tebe su ucnili ono u srebrenici i holokaust
Tvoji komentari zaslužuju ne samo poseban osvrt, već i psihološko, da ne kažem psihijatrijsko vještačenje. Sudeći po sposobnosti podmetanja, insinuiranja i nevjerovatne ideološke zaslijepljenosti…
pod broj 1 - niko nije pokušao umanjiti ustaške zločine, barem ne na ovom blogu, a ni u komentarima koji su na njemu ostavljeni.
pod broj 2 - za tebe to što neko ističe i navodi PREŠUĆENE partizanske zločine očito po nekoj iskrivljenoj “logici” i malicioznom tumačenju može predstavljati negiranje ustaških zločina, i ne samo to: osoba koja ukazuje na partizanske zločine po tebi je - fašist…. No comment! S takvim ljudima se nema šta raspravljat.
pod broj 3 - tema mog posta je bio konkretan slučaj jednog partizanskog zločina. (Uskoro slijede novi podaci kao dopuna). Nisam se bavio čak ni partizanskim zločinima općenito , a o Saveznicima da ne govorim. Po toj tvojoj “logici”, Senad Pećanin kada piše o Cacinim zločinima, trebao bi obavezno da ukaže i na zločine pakistanske vojske u Kašmiru. Jer, jebiga, Pakistanci su nam (sudeći po obilnoj vojnoj pomoći) bili saveznici.
pod broj 4 - više mi ne pada na pamet voditi polemiku putem komentara. Tvoje komentare ću puštati, ukoliko ne sadrže vrijeđanje drugih ljudi - što se mene tiče, kako ono kaže Maajka - ma mo’š me pljuvat, to od ljudi poput tebe doživljavam samo kao kompliment. To kad me zapjenjeni “antifašisti” nazivaju ustašom i fašistom, raduje me isto i kao kad me neki vatreni M-92 “borci za bošnjaštvo” nazivaju komunjarom. To mi je znak da sam na pravom putu.
Sloboda narodu! (i od fašista, i od komunista i od ostalih ekstremista)
nista ja moj herceg neman protiv toga da ti pises i osudjujes zlocine ali vidim da moram da ti pojasnim da sve sto je ucunjeno sa strane saveznickih strane u drugom svjetskom ratu je amnestirano i niko ne odgovara ni zakake zlocine niti se oni pravno mogu tako nazivati a i tebe bi mogao ko tuziti zbog upotrebe tih rijeci a koliko se sjecam vec si se morao izvinjavati sulji devedzicu ( mozda grijesim ako sam te zamjenio sa nekim oprosti)
ja svakako osudjujem svaki zlocin pa bio on pocinjen od moga oca ili djeda a pogotovo od ustasa cetnika ili partizana i saveznika koji mi nisu nista i ja ovdje nepokusavam braniti nikoga samo pokusavam da ti objasnim pravno stanje toga sto se desilo u drugom svjetskom ratu i nemam sad vremena da trazim dokument od ,,un-a,,po kom saveznicki vojnici imaju imunitet
tako jos jednom ponavljam mani se bolan tih partizana i trosi svoju energiju na nesto korisnije
To što pričaš je potpuno deplasirano. Na savezničke zločine pošlo se ukazivati još od prije pola stoljeća, a to što oni nisu pravno procesuirani (u sjeni nacističkih logora i gasnih komora, bilo bi i nerealno očekivati da se sudi Saveznicima9 - ne “amnestira” ih od suda historije.
Niko mene nizašto nema pravo tužiti, a u buduće ću ja na sve udbaško-KOS-ovske pokušaje zastrašivanja (poput prijetnje besmislenim tužbama) reagirati upravo na isti način. Što se tiče S. Devedžića - otvori tamo na forumu post i pročitaj zbog čega sam mu se izvinuo (vezano za mog i njegovog djeda), nikakve veze ni s komunizmom, ni sa partizanima, ni sa lepim materama, zato ne hlupaj k’o jugo u tarabe.
Što se tiče komunizma - pročitaj Rezoluciju 1481 Parlamentarne skupštine Vijeća Europe:
http://assembly.coe.int/Main.asp?link=/Documents/AdoptedText/ta06/ERES1481.htm
…ako ništa drugo, na osnovu ovog mogu kritički pisati i o vojsci koja je izgradila komunistički režim u Jugoslaviji.
Hvala ti na “savjetu” da se “manem partizana”, ali to je jedna fina, kontroverzna tema koja je pravi izazov, stoga mi ne pada na pamet da je se “manem”.
Pozdrav!
ti stvarno nemas pojma o cemu govoris i pises
gdje sam ja ovdje pominjo komunizam , da sam ga branio ili oporavdavao ili velicao ali kad vec hoces o tome moje misljenje nas sistem komunizma ili vlasti nije imao nikave veze sa istocno evropskim komunizmom pa valjda znas da je to tito odbacio 48-e
kao sto vidis u ovom evropskom dokumentu se osuda uglavnom odnosi na rusiju kinu i druge i zlocini koji se navode su pocinjeni pod njihihovim rezimom i uglavnom velika vecina prije drugog svjetskog rata
vjerovatno si mlad i neznas da rezim u jugoslaviji nije bio ni nalik tim drugim komunistickim rezimima i da smo mi od njih bili daleko napredniji
a i ova rezolucija misli nemam nista protiv nje i ja sve to osudjujem i podrzavam je u potpunosti ali hocu i ovo da kazem istu ovakvu rezolucijui sa mnogo vise zrtava mogu napisati komunisticke ili islamske zemlje za zapadni kapitalisticki sistem
a ti ako imas volju pisi bolan o cemu hoces al ja sam ti vec dao savjet trosi energiju na nesto drugo a ne na te gluposti
i pazi se da ne ostaris dzaba ko pojedinci
“Putuj Evropo, nemoj više čekati na nas…”
Nakon sukoba Tita s IB-om, uslijedio je NAJVEĆI VAL TOTALITARIZMA i najrigidnije staljinizacije Jugoslavije, o tome sam već pisao (pogledaj arhivu mog bloga, članke “Welcome to the Past” i “Druže Tito nešto bih te pit’o (…)”) i to su historijske činjenice.
Te priče “mlad si ti, ne pamtiš kako je kod nas bilo”, itd. - također su deplasirane. Sad više nije vrijeme totalitarizma, UDB-e i verbalnog delikta, pa ima i nekih drugih pogleda i podataka o tom vremenu:
npr. - http://www.javno.com/hr/hrvatska/clanak.php?id=71847
(”proguglaj” ko je Rummel, možeš izvode iz knjiga koje spominju naći na njegovoj oficijelnoj web-stranici).
Što se tiče Rezolucije 1481 Parlamentarne skupštine Vijeća Europe - Vijeće Europe je najstarija europska organizacija i institucija, kojoj pripada i BiH, stoga smo i mi obavezni da slijedimo njezine principe i stavove.
Iz tačke 2. spomenute Rezolucije:
“The totalitarian communist regimes which ruled in central and eastern Europe in the last century, and which are still in power in several countries in the world, have been, WITHOUT EXCEPTION, characterised by massive violations of human rights.” (znaš engleski, prema tome - znaš i šta ovo istaknuto znači).
Partizanski zločini u završnici WW2 i u prvim mjesecima nakon rata dio su sistematskog plana likvidacije stvarnih i potencijalnih ideoloških i političkih protivnika u cilju uspostave režima i diktature komunističke partije, dakle - ukazivanje na te zločine je u duhu onoga o čemu i spomenuta rezolucija govori. Na kraju krajeva, i udruženja poput UABNOR-a, kao i stranke poput SDP-a, kad-tad će se s tim morati suočiti. Što se to prije desi, biće bolje po njih, jer onda nam se neće dešavati bolne stvari poput uklanjanja spomenika (kao u baltičkim zemljama), vjerovatno i sudskom procesuiranju nekih (al’ da Bog da, jer dok mi dostignemo stupanj tih zemalja, zakoni biologije će odraditi svoje.
Hvala ti još jednom na tvojim “dobronamjernim” savjetima, ali uz dužno poštovanje, ne mislim ih prihvaćati.
A slažem se, neki su zbilja ostarili (i osijedili) džaba.
Zapitaj se, i razmisli, dobro razmisli - koji.
P.S. - ne mislim dalje vodit polemiku, možemo to nastavit na forumu (vrlo rado), ali ovo ipak nije pravo mjesto.
Pozdrav svima !
Historija nasih krajeva je i te kako zanimljiva ali je kao i uvijek od “drugih” pisana te je i time u samom pocetku manipulisana tj. politickom interesu toga vremena namjenjena . Ja se nadam da interesi ove stranice nisu jedni od onih starih politicki nastrojenih nego zelja za istinom koja konacno mora da dodje do svakog Bosnjaka kao i njegovih susjeda .
Kontraverze u Historiji Bosne koje se i u clanku o 16. Bosnjackoj (Muslimanskoj) i do 1945 jedine nade Bosnjacke autonomije , poznate kao
Himmlerova Bosnjacka SS brdska divizija (Bosniaken-Gebirgs-Division) , moramo shvatiti kao sopstvenu zaostalost u pisanju nase Historije a ne kako bi neki shvatili neujedinjenost ili neoprijedjeljenost Bosnjackog naroda.
Bosnjaci su kao narod , nacija , jezicka skupina vodeca Balkanska elita koja je rabljena od susjeda vec vijekovima te i nesigurna i introvertna ali jos uvijek jaka i nepokolebljiva. Neki se cude kako oni prezivjese.
Kako Bosna prezivi napade Madjara u 11 stoljecu a Hrvatska ne ?
Kako ona prezivi u 10 stoljecu napade Bugara a Srbija ne ?
Kako Bosnjaci kao jedini bijahu Kraljevi Bosne ali i Srbije te i Hrvatske ?
Kako Bosna u Osmanskom Carstvu nakon Turaka (35 %) dade 25 % Vezira i
uze ulogu jedinog dijela Osmanskog Carstva koju Zapadne Evropske sile ne osvojise ?
Lijepa Bosna srca velikoga dade 200.000 vojnika Ausro-Ugarskoj te kao jedini narod unutar KuK imade sopstvene Bosnjacke Regimente - Poljaci , Cesi , Slovaci , Slovenci , Hrvati , Srbi i ostali sluzise u Austrijskim ili Madjarskim jedinicama a Bosnjaci , corpus separatum , u slavnim Bosnjackim - IR-1, IR-2, IR-3, IR-4 .
Kako to da Bosnjaci u II svijetskom ratu kao jedini narod interese Nijemaca bude te ih ti isti Nijemci kao ciste , marljive i organizovane opisuju ?
Da li je to sve samo slucajnost ili je dokaz da konacno treba da obradimo svoju Historiju i nedozvolimo vise da nam djedovi i ocevi pod represalijom
pseudo-prijatelja sutnjom potvrdjuju Historiju koju nam dojucerasnje sluge nametnuse .
Sa postovanjem
Jusufovic