Od jazza čaršija

23 03 2008

 

Dobro, naslov ne treba shvatiti doslovno, ali sinoć, na koncertu jazz kvarteta "Monseur Jacquet" je zaista bilo sjajno. Ono, najkraće rečeno.

Da će u našoj močvari od grada biti organizirana jedna ovakva svirka, nešto sam malo načuo prije nekoliko dana: kao, dolaze neki Francuzi i tu će svirati jazz. Pomislio sam u početku da je riječ možda o nekim učenicima muzičke škole ili nekom KUD-u iz bratskog nam francuskog grada Fleury-a, dok od Mirse Čamca nisam čuo o kojem se i kakvom bendu radi, što je i mene nagnalo da malo "proguglam". Naravno, biti u Gračanici, a ne otići na koncert ovih vrsnih muzičara (akademski obrazovanih, nije suvišno spomenuti), bio bi čisti haram. Iako nisam neki osobit ljubitelj jazza (rijetko sam ga ikad slušao - Bruce Springsteen i B.B. King su mi uglavnom bili kao neka krajnja granica ka muzici sa saksofonom), ovo je bilo nešte što se ne propušta.

"Monsieur Jacquet" predstavljan kao sekstet, na sceni ih je pak bilo petero, a i na njivom web-siteu također nalazimo petero muzičara. U galeriji, pak, nađoh donju fotku, na kojoj ih je - šestero!

Sad, dilema sekstet ili kvartet, kao i neki pomalo proturječni biografski podaci o bandu koji se mogu naći na internetu - sve je to potpuno nebitno: momci rade sjajnu muziku, a ljupka Charlotte ima sjajan glas - i još bolji stas. Vidjelo se to i iz jednog od predzadnjih redova u kojima sam sjedio.

Kad smo već kod sjedenja, sala muzičke škole u Gračanici - mjesta održavanja koncerta - bila je dosta neprikladna. Treba odmah reći da je bila, što'no se kaže, "ispunjena do posljednjeg mjesta", dosta je naroda stajalo pri kraju. Otprilike, bilo je i više ljudi nego sam očekivao, jer ipak… Gračanica i jazz?! Ma daj…

Prvobitna ideja je bila da se koncert održi u velikoj sali BKC-a, ali obzirom na procjene o posjeti na kraju se odustalo od te ideje. Opravdano, može se reći, jer ono ljudi što je došlo u muzičku, da se razmjeste u veliku salu, ipak tek bi je u najboljem slučaju "upolovili", al' nije to to.

Postajala je čak i bojazan organizatora da će i sala Muzičke škole biti poluprazna, pa je organizator uputio čak više od stotinu pozivnica nekim "VIP" osobama u našem gradu. Eto, stjecajem okolnosti, bio sam u prilici pogledat kome su sve bile upućene pozivnice i ovom prilikom odgovorno tvrdim da nije došlo ni deset ljudi sa spiska onih kojima su upućene pozivnice! To je dovoljan znak da je čitav koncept slanja pozivnica očito promašena stvar, da je jednostavno bolje štampati par desetaka plakata, izlijepiti ih po gradu i neka dolazi ko hoće. Ovom prilikom, napominjem i to, nigdje u gradu nije bilo plakata da u subotu, 22. marta u 19.00 sati u Gračanici ima jazz koncert. Naprotiv, ljudi su na čaršiji mogli pročitat samo da negdje u Doboju gostuju "zvezde Granda".

Tako, dakle, nije bilo nikog od naših gradskih & općinskih vlasti (ni Dase ni Hase) - iako su iz općine čak zvali organizatora i pitali kako to nisu primili pozivnice (a zapravo im je njihov portir to bio zaboravio dostaviti), pa su im upućene nove. Nije bilo ni stranačkih lidera (ni "zelenog" ni "crvenog" Muhameda), jedini od političara je bio Sejo Čaušević, ali on je tu večer došao kao građanin, kao Gračanlija, a ne kao političar. Priznat ćete, jazz koncert i nije baš neko mjesto za ličnu i političku promociju, pa odatle valjda i nedostatak svih onih "VIP" koji u našoj čaršiji "vedre i oblače".      

Na koncertu se desila, eto ovako, jedna neobična i pomalo šaljiva situacija. Koncert je najavio, naravno, Čamac, onda je pozvao lidera benda, Alexandrea Rudoni-a, a kraj njega je stao Dino Čolić (inače jedan od najzaslužnijih ljudi za organizaciju sinoćnjeg događaja). Izgledalo je to logično, s obzirom da g. Čolić preuzima ulogu prevoditelja u skoro svakoj prilici kad u našem gradu gostuju Francuzi. No, Alexandre je progovorio - na engleskom, rekao nešto malo o bendu, onda je jednog po jednog pozivao muzičare. Dino je, najprije zbunjen stajao, onda se pokušao diskretno udaljiti, pri silasku sa scene posrnuo i umalo pao… Ali sve je na kraju ispalo OK.

U glavnom, momci su opleli, svirali su zaista fantastično, onda se na sceni pojavila i Charlotte… Kako rekoh, sala Muzičke škole je bila totalno neprikladna, jer jazz, ipak, zahtijeva jednu specifičnu atmosferu, onako kao u stereotipnim predstavama - neki klupski prostor, prigušena svjetla… Ovako, ljudi su se pod onim reflektorima znojili i znojili, a mi u publici vrpoljili na onim stolicama, nit se na neke swing melodije moglo malo "ritmirati", niti… Ma jebiga, u Gračanici fakat nema prostora za jednu pristojnu svirku. 

 

Obzirom da je Alexandre skontao da je u publici ispred njega sve goli seljak (doslovno - kako bi stanovnici naše kasabe mogli izgledati u očima jednog Parižanina?!), pa je čak malo pokušao i objasniti način na koji sviraju i tako dalje. Uglavnom, pošto su većinu publike činili mlađi ljudi, a bilo je i tinejdžera, onda nismo imali problema s razumijevanjem. I njihove pjesme su uglavnom na engleskom, par ih je na francuskom, jedna je sa jidiš-refrenom, a jedna - Veronika - na njemačkom. Kad ju je Charlotte pjevala, na njemačkom, ali sa vrlo jakim francuskim naglaskom, pomislio sam kako to zvuči i smiješno i dražesno u isto vrijeme i sjetio se jadnog Guya Sajera, pisca "Zaboravljenog vojnika", kada opisuje kako su ga zbog njegovog "francusko-njemačkog" svo vrijeme u Wehrmachtu handrili.

Veseli me i to što je u publici bilo i nekoliko tinejdžera, osnovnoškolaca i srednjoškolaca, što eto daje nadu da će neki ipak uspjeti isplivati i preživjeti u svoj poplavi turbo-folka i sveopćeg šunda koji nam se na sve načine i sa svih strana servira.

Na kraju bih se samo i ovom prilikom zahvalio svima koji su učestvovali u organizaciji sinoćnjeg sjajnog koncerta.

Oni koji iz ovih ili onih razloga nisu bili prisutni sinoć u Muzičkoj školi, a htjeli bi poslušati kako "Monsieur Jacquete" zvuče na jednom svom koncertu, zahvaljujući Radiju 202, dostupan je za download snimak njihovog koncerta održanog u sarajevskom City Pubu 19. marta ove godine.

Dakle, mp3 fajl, 76 min., cca 70 MB, right click + save as:

"Monsieur Jacquete", City Pub Sarajevo, 19. 03. 2008. 

 

 

 


Actions

Informations

2 komentara na tekst “Od jazza čaršija”

23 03 2008
dr.dree (22:41:47) :

zavisi kako za koga…to je dobra muzika za mene iako sam ljubitelj hip-hopa……..

24 03 2008
iksc (23:22:08) :

bas citam stingovu autobiografiju u kojoj opisuje po kakvim je sve rupama nastupao i nastupao prije nego sto je poceo da svira u “the police”…ko zna mozda jednog dana budemo citali biografiju nekog od ovih muzicara u kojoj ce spomenuti neki gradic u Bosni….instantkarmasocialclub.blogspot.com

Objavi komentar na ovaj tekst!

You can use these tags : <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <code> <em> <i> <strike> <strong>