E d d i e

Željeznice se smatraju jednim od simbola industrijsko-tehničkog napretka i razvoja ljudske civilizacije uopće, a u Bosni i Hercegovini izgradnja prve željezničke pruge, još u kasno osmansko doba, označila je početak modernizacije. No, tek nakon dolaska Austro-Ugarske,skoro cjelokupan teritorij naše zemlje pokriven je mrežom željeznica. Pruge, uglavnom uskotračne, prolazile su i onim krajevima u kojima danas ne postoje ni tragovi željeznica. Na primjer, jedan se krak željezničke pruge protezao od Zavidovića dolinom Krivaje prema Olovu i Han Pijesku; isto tako, putovanje željezničkom prugom od Sarajeva (sa stanice Bistrik) do Višegrada predstavljao je poseban doživljaj, zbog velikog broja tunela, viadukta i mostova kojima su savladavane litice i klisure. Posebna je priča, opet, pruga iz doline Neretve preko Hutova i Popova polja prema Dubrovniku. I danas se, u nepristupačnim planinskim krajevima Bosne i Hercegovine, kroz koje je prve pruge trasirala austro-ugarska vlast, pripovijeda kako je car Franjo Josip poručio radnicima koji su probijali tunele i zasijecali usjeke: "kila kamena - kila zlata!".

Željeznička pruga dolinom rijeke Spreče, od Doboja do Tuzle, odnosno Simin Hana, izgrađena je i puštena u promet 1886. godine. Tom prigodom je, inače, Gračanicu posjetio putopisac Heinrich Renner, koji je načinio prvu poznatu panoramsku fotografiju Gračanice. Desetak godina kasnije, austro-ugarske vlasti su izgradile jedan krak željezničke pruge koji je Gračanicu vezao sa spomenutom prugom Doboj-Simin Han i uopće željezničkom mrežom Dvojne Monarhije. Taj događaj je, može se slobodno reći, označio svojevrsnu prekretnicu u privrednom životu Gračanice i okoline. O otkupljivanju zemlje i još nekim stvarima koje su prethodili izgradnji željezničke pruge u Gračanici, možete pročitati u radu Mine Kujović Pripreme za izgradnju željezničke pruge i stanice u Gračanici, 1897. godine, objavljenom u 21. broju "Gračaničkog glasnika". Pruga Gračanica-Karanovac otvorena je 1. januara 1897. godine. Nekoliko godina kasnije, na inicijativu industrijalca i poduzetnika Josefa Gertnera (rodom iz Osijeka, židovskog porijekla), pruga je produžena sve do Sklopa, gdje je Gertner otvorio kamenolom i tvornicu kreča. Ova su postrojenja stradala u toku I. svjetskog rata, uglavnom od pljačkaša, tako da nakon 1918. nije došlo do obnove proizvodnje. Tada je dio pruge od današnje zgrade Žitokombinata do Sklopa uklonjen, a most preko Varoškog potoka (čiji su se tragovi zapažali do nedavno) je porušen.

Sa izgradnjom željeznice, u Gračanicu je stigao popularni Ćiro, lokomotiva "specijalizirana za uskotračne pruge. Ćiro je postao jedan od prepoznatljivih simbola Gračanice, od vremena kada je - prije stotinu i jednu godinu - prvi put stigao u Gračanicu, do prije 40 godina kada ju je napustio, pa preko 1981. - kada se vratio (samo, doduše, kao spomenik i muzejski eksponat na otvorenom) - do danas. Lokomotiva koja se danas nalazi kod autobuske stanice u Gračanici (na mjestu nekadašnje željezničke stanice ili "štacije", kako ju je narod zvao) nije isti onaj Ćiro koji je godinama saobraćao na relaciji Gračanica-Karanovac i koji je svečano ispraćen iz Gračanice na Titin rođendan 1968. godine. Taj je završio ili u starom željezu ili u nekom rudniku, ali je ranih 80-tih u Gračanicu dovučena identična lokomotiva, iz iste serije, inače proizvod tvornice željezničkih vozila Magyar Királyi Állami Vas-, Acél és Gépgyárak (MAVAG) iz Budimpešte.

Ovom prilikom, donosim nekoliko fotografija stare željezničke stanice i samog Ćire. Kliknite na sliku da bi dobili punu veličinu.

*   *   *

Katastarski plan Željezničke stanice iz 1896.  

 Prostor na kome je u toku 1896. izgrađena željeznička stanica ranije je predstavljao široku neiskorištenu meraju. Na toj meraji se nalazila vodenica zvana Koka, vlasništvo vakufa Čiriškog mekteba, odnosno Hadži Ibrahima Šabe (Šabića), nešto dalje prema sjeveru nekoliko starih magaza sa kovačnicama, a u blizini je bila i čuvena vodenica Kapetanuša. Taj prostor je zaravnjen, nasut, od rijeke podzidan i tu je sagrađena stanična zgrada, magacin, tri kolosijeka sa skretnicama za manevriranje, te uređen omanji park. Kasnije je u neposrednoj blizini podignuto nekoliko čvršćih zgrada, među njima i hotel, čiji je vlasnik bio Rifataga Mehinagić, a u blizini je bio i Jahića han. 

  
Stara razglednica sa motivom željezničke stanice u Gračanici

 
Željeznička stanica u Gračanici 1942. - snimio Ismet Šaković  

Željeznička stanica u Gračanici je bila i mjesto na kome su, na svečan način, dočekivani i ispraćani mnogi ugledni gosti. Bilo je, ponekad, i nemilih događaja, incidenata poput onoga iz januara 1919., kada je grupa Srba maltretirala članove bošnjačke delegacije koja je putovala u Sarajevo, ili pak kada je došlo do incidenta - opet s nacionalno-šovinističkom pozadinom - prilikom ispraćaja kotarskog predstojnika Abduselam-bega Hrasnice (o tome možete pročitati u radovima Mine Kujović, u 9. broju, te u 18. broju "Gračaničkog glasnika"). Ipak, u većini slučajeva radilo se o svečanim dočecima i ispraćajima, na kojima su učestvovala i školska djeca, kao što se vidi na ove dvije fotografije, gornjoj i donjoj.

Grupa uglednijih građana na Željezničkoj stanici, 1941. godine

 Na fotografiji su uglavnom činovnici i trgovci. Pretpostavljam da se radi o članovima i simpatizerima tzv. Muslimanskog ogranka Hrvatske seljačke stranke (MO HSS), koji je predstavljao opoziciju vladajućoj Jugoslovenskoj radikalnoj zajednici (koalicija JMO i radikali). Treći s lijeva je hafiz Ibrahim ef. Mehinagić (1894.-1976.) poznati alim, intelektualac i javni djelatnik, predsjednik Sreskog vakufsko-mearifskog povjerenstva u Gračanici. On je, inače, bio i predsjednik sreskog odbora MO HSS Gračanica. drugi s desna bi možda mogao biti Ibrahimaga Širbegović, sekretar MO HSS Gračanica, ali nisam siguran. Čovjek u sredini, u bijelim hlačama i fesu, tadašnji je šeriatski sudija u Gračanici, Kadri ef. Hajdarević (1898.-1985), rodom iz Gornje Tuzle, koji je od 1933. pa do 1941. službovao u Gračanici kao šeriatski sudija, te kao jedan od nastavnika u Osman-kapetanovoj medresi. Lijevo od njega je dugogodišnji gradonačelnik Gračanice, Mahmutaga Hifziefendić, također član MO HSS. Čovjek s fesom, kratkim brkovima i naočarima bi mogao biti Sulejman Nuhanović, a treći s desna je hafiz Velija Šaković, trgovac i knjižar. 

Rasprava dva željezničara  

 
Ćiro ulazi na stanicu u Karanovac, 1967. godine. Snimio Amir Mašić

Poseban detalj sa stare željezničke stanice bio je pješački most - nadvožnjak, kojim se prelazila i Sokoluša i sva tri kolosijeka. Ovaj most je izgrađen nakon I. svjetskog rata.

 
  Odlazak Ćire iz Gračanice, 25. maj 1968. Snimio Hajrudin Šaković 

  
Sa svečanosti ispraćaja Ćire, 25. V. 1968. Snimio Stojan Maksimović. Željezničar u sredini je Zvonko Jukić, čovjek koji je čitav radni vijek proveo na gračaničkoj željeznici. Desno do njega je Viktor Jovanović, posljednji šef stanice u Gračanici, a mašinovođa u lokomotivi je Petar Ristić  

 Odlazak Ćire iz Gračanice mnoge su Gračanlije dočekali sa tugom i sjetom, neki i sa suzama. Ubrzo nakon toga, uklonjena je uskotračna pruga Gračanica-Karanovac i razmontiran željeznički most između Luka i Lelekuše. Porušena je i zgrada željezničke stanice u Gračanici, a na njenom mjestu je nešto kasnije izgrađena autobuska stanica.

  Na autobusku stanicu Ćiro se vratio 1981. godine, kao svojevrsni muzejski eksponat na otvorenom. Bila je to nečija lijepa ideja, ali…

 …Nakon što je preko dvadeset godina truhnuo na tom mjestu, odnosno nešto sjevernije (gdje je kasnije pomaknut), služeći kao priručni javni WC, na inicijativu Asocijacije za očuvanje i zaštitu kulturnog naslijeđa "Soko-Gračanica", općinske vlasti predvođene načelnikom Nusretom Helićem pristupile su aktivnostima na sanaciji i zaštiti Ćire. Lokomotiva je premještena na današnju lokaciju, dodati su dijelovi koji su nedostajali, postavljena je na željezničke šine i na odgovarajući način obojena.

Premještanje Ćire  

 …i tako, Ćiro danas predstavlja jedan od najinteresantnijih spomenika i kulturno-historijskih sadržaja u gradu. Jeste da je postao i "dom" neke skitnice - beskućnika, o čemu policija "nije imala informacija" (Ćiro se nalazi na enormnoj udaljenosti od čak pedeset metara od policijske stanice), ali nećemo o tome… Važne su samo lijepe stvari.