E d d i e

 

Jutros mi Nihad Krajinović skrenu pažnju da se u koritu Sokoluše, nedaleko od Dvorane, nalazi dio starinskog nišana, te da bi to trebalo pogledati. Negdje oko pola tri, sa čuvenim gračaničkim istraživačom i živućom enciklopedijom Rusmirom Djedovićem a.k.a. Didom Rusimirom otišao sam na lice mjesta. I ugledali smo to što smo tražili:

 

 

 

 Zaista, radi se o gornjem dijelu, vrhu, odnosno turbanu sa nišana, lijepo oblikovanom i - u odnosu na ostale gračaničke nišane - vrlo monumentalnom. Zapravo, među svim postojećim i sačuvanim starim nišanima u gradu, nema niti jednog na kome je ovoliki turban. Stoga ovaj ulomak spomenika svakako treba spasiti i sačuvati. Odakle on uopće u rijeci? Navodno je iskopan prilikom zemljanih radova kod izgradnje nove stambene zgrade "Džambo", pa je završio dvadesetak metara dalje, u koritu Sokoluše. Da li je još šta pronađeno, Bog dragi zna, pošto u nas izvođači radova sistematski prešućuju i skrivaju ili uništavaju sve što slučajno nađu i otkriju.

 

 

 

 

Čitav sjeverni dio Gračanice, od BKC-a do Kotoruše, do prije nekih 120 godina predstavljao je veliki kompleks vakufskog zemljišta sa grobljem. Na mjestu BKC-a, odnosno zgrade Doma kulture, nalazila se musala, ograđena i uređena poljana na kojoj su Gračanlije zajednički klanjali džuma i bajram namaze. Musala je vakuf kadije Mustafa Refki efendije, a prvi put se spominje 1763. godine. Nakon dolaska Austro-Ugarske, čitav taj vakufski kompleks je uzurpiran i upisan u erar. Poslije je na mjestu musale podignuta zgrada osnovne škole, u središnjem dijelu spomenutog prostora Konak (zgrada kotarskog ureda - današnja zgrada općine), potom uskotračna pruga do Sklopa, odnosno kamenoloma i tvornice kreča Josefa Gartnera, kao i zgrada kotarske ambulente (kasnije Dom izviđača, na mjestu današnjeg stambenog bloka Lamele). Nakon I. svjetskog rata, sagrađene su katolička (1921.) i pravoslavna crkva (1926.).

 

Jedan od zadnjih Gračanlija koji je pamtio staro groblje na tom prostoru bio je hafiz Muhamed Moralić, rođen 1884., koji je u jednom razgovoru za Radio Gračanicu 1979. ispričao kako je kao malo dijete sa majkom prolazio stazom kroz to groblje, između nišana. Također, od više starih Gračanlija, prof. Rusmir Djedović je zabilježio predanje da su na brežuljku iznad Kotoruše bila, jedan do drugog, tri mezara: muderisa Muhamed ef. Piskavice, Hadži Abdulaha Nale, rodonačelnika Nalića, te Mor Alije, rodonačelnika Moralića.

 

Narod je ova tri mezara posebno poštovao, a među njima najviše mezar hafiza Mehmed ef. Piskavice, muderisa Osman-kapetanove medrese i prepisivača rukopisnih Mushafa, stanovnika mahale Drapnići. On je bio rodom iz sela Piskavice. Za njega se pripovijeda da je imao neka nadnaravno svojstva. Postoji jedna interesantna priča koju je prije nekoliko godina zabilježio naš sadašnji glavni imam, Smajo ef. Mustafić, a i ja sam je čuo od Omera Ćorića (rođ. 1922.) iz Piskavice prije tri godine. Naime, kroz Gračanicu je, starim putem za Brčko (koji je išao preko Drafnića, Gornje Lohinje, Hadžikadijinog Hana i Vranovića do u Doborovce i dalje preko Srnica prema Posavini), prolazila vojska. Iznad Drafnića, na jednom im je mjestu u blato zapao teški top. Uprezali su po nekoliko konja, vukli, šibali ih, gurali su i sami i uz pomoć mještana - ali uzalud. Neki je od prisutnih mještana na to rekao da ako im ne pomogne muderis Piskavica, niko drugi ni neće. Onda je vojni zapovjednik krenuo osobno do muderisove kuće, ali nije ga tamo zatekao - muderisova žena im je rekla da je Mehmed ef. otišao u šumu po drva. Zapovjednik se onda rezignirano vratio do topa, ali tamo - zatekao ga je izvučenog.

 

Vojnici koji su ostali da ga čuvaju ispričali su kako je iz šume izbio neki čovjek, ponudio se da pomogne, naredio da se ispregnu svi konji osim jednoga, onda ga je prihvatio za uzdu, proučio bismillu i rekao: "Haj'mo, uz Božiju pomoć!" Konj je naglo potegao i izvukao top. Po opisu, mještani koji su pratili zapovjednika shvatili su da se ne radi ni o kom drugom nego hafizu Mehmed ef. Piskavici.

 

Ko zna, možda je ovaj kameni saruk u rijeci upravo ostatak njegovog nišana.

 

 

Rusmir kontaktira izvršnu vlast 

 

Bez ikakve sumnje, ovaj ulomak nišana ima za Gračanicu značajnu historijsku i kulturnu vrijednost. Uvidjevši to, obavijestili smo kabinet općinskog načelnika. Na izvršnoj vlasti je sad da se pokaže.