Vela Havle
9 02 2008
Jučer sam bio na jednoj promociji knjige, zapravo knjiga, organizator koje je bio općinski odbor "Preporoda". Za razliku od većine "Preporodovih" promocija (uglavnom izdanja raznoraznih provincijskih pjesnika i klimaks-poetesa), ova je bila zanimljiva, zapravo više nesvakidašnja nego zanimljiva. Radilo se o promociji knjiga derviškog šejha Hadži Mustafa ef. Čajlakovića, a ista je održana u dershani Osman-kapetanove medrese u petak, u 14.00 sati. Promotori su bili Rusmir Djedović i glavni imam Smajo Mustafić, a prisutnima se obratio i autor knjiga, šejh Mustafa ef. Čajlaković. Prisutnih je bilo negdje oko 35, što je za gračaničke prilike sasvim solidno, a uostalom - bilo je i radno vrijeme. Ja sam se dolje u dershani, kao bibliotekar-pripravnik, zatekao "po službenoj dužnosti".
Anyway, promocija je protekla onako solidno, iako se u biti nije ni radilo o promociji knjiga - da jeste, trajala bi duže od 40 minuta i o svakoj od jedanaest knjiga koje je Čajlaković napisao reklo bi se makar par rečenica. Ovako, više se radilo o nekakvom upoznavanju sa samim Čajlakovićem, njegovim radom i djelom. I to poprilično površnom upoznavanju, mora se priznati. Prisutne je vrlo kratko poselamila & pozdravila Refka Čajić, predsjednica "Preporoda" u Gračanici, onda je Rusmir nešto govorio o, kao, dugoj tradiciji sufizma i prisutnosti derviša na području Gračanice i okoline u prošlosti. Zatim je Smajo pričao nešto općenito o sufizmu, sufijskim pogledima i njihovom mjestu unutar islama, a zatim je uslijedilo obraćanje autora knjiga, šejha H. Mustafa ef. Čajlakovića.
Prije nego prijeđem na kritiku, želim istaknuti da mi se ovaj šejh učinio poprilično simpatičnim likom, onako kao sama pojava. Inače, on je sljedbenik Rufai iliti Rifaijskog tarikata, jednog od tarikata (sufijskih sljedbi) koji u prošlosti i nije bio toliko prisutan u Bosni. Šejhovi sljedbenici se sakupljaju na zikrovima u više mjesta u Bosni i Hercegovini, uključujući i jedno selo kod Srebrenika, a ima i nekoliko murida (kandidata za derviše) iz Gračanice koji prisustvuju tim zikrovima. Kad čovjeku pogledaš u facu, vidiš odmah da je pravi pobožnjak, isposnik, asket, a ne kao neki naši samoproklamirani derviši koji dođu u buregdžinicu, pokrkaju dvije kile bureka i onda još pođu nakiljat kuharicu da joj je burek star dva dana.
Prof. Rusmir Djedović, šejh H. Mustafa ef. Čajlaković i Smajo ef. Mustafić
* * *
Na žalost, kao i sve kod nas, i ovdje je bilo puno stvari koje se mogu i trebaju kritikovati. Prvo - to je vrijeme promocije. I termin, i vrijeme. Promocija je zakazana u 14.00, znači u toku radnog vremena. Možda je to povezano sa terminima i obavezama Čajlakovića, pa u to ne ulazim. Međutim, promocija je poprilično naglo privedena kraju, da ne kažem prekinuta - kad se začuo ikindijski ezan. Mislim, 40 minuta je isuviše malo i kad se radi o jednoj knjizi (sat vremena je optimum), a pogotovu o jedanaest knjiga, i to autora koji je relativno nepoznat gračaničkoj publici. Moglo se slobodno produžit još pola sata - džamija ne bi pobjegla, niti bi svi prisutni (ko je htio) bili spriječeni da nakon promocije zajedno u džamiji obave namaz u džematu. Drugo, sam šejh je prekinuo izlaganje (vrlo interesantno i nimalo dosadno) kad je ezan zaučio, a da nije rečeno ni riječi o knjigama, o čemu koja govori, gdje se mogu nabaviti i po kojoj cijeni. Jedino je Sajba alias Kadema Skelić uspjela viknuti: "A gdje se knjigu mogu kupiti?!", našto je šejh uputio na Ahmeda Spahića. Sve to je jedan veliki minus za organizatora.
Druga stvar koja je bila sasvim neprilična, jeste to što je Rusmir Djedović krenuo prozivati neka imena prisutnih, kao na svadbi, pa je spomenuo i kao pozdravio Ziju Ahmedbegovića, mr. Omera Hamzića, mr. Muhameda Ibrahimovića, Nijaza Omerovića… To je bilo sasvim suvišno, jer niti je u sali bilo tristo ljudi, niti su Zijo, Muhamed, Nijaz i Omer nekome sad nepoznati. Drugo - Rusmir nije spomenuo neke ljude podjednako zaslužne i ugledne poput ovih, a koji su sjedili među prisutnima, npr. Ibru Nurikića (sekretara UABNOR-a i ratnog načelnika štaba OG-2) i neke druge, ali jeste u "društvo prozvanih & istaknutih" utrpao jednog svog jarana, općinskog vijećnika, a zapravo jednog seoskog fićfirića, koji se ubi od politikantskog egzibicionizma, pa uživa da privlači pažnju i bude svugdje viđen & primjećen. Tako je očigledno i svog ahbaba Rusmira zamolio da ga specijalno najavi, kako ne bi bilo zabune - a pouzdano znam da se dotični primitivac sigurno nije obreo na ovoj promociji ni radi Rusmira, a pogotovu ne radi šejha, sufizma ili islama (pošto se ionako u kafanskim razgovorima hvali i ponosi svojim nemoralnim djelima). No, sve to su izgleda normalne pojave u Palanci i ne treba ih ni uzimati odveć tragično. Ono što je još "bolo oči", jeste bilo odsustvo imama Bijele džamije i bivšeg glavnog imama Avde ef. Hodžića. Nemam pojma zašto ga nije bilo, ali već su onako pri izlasku neki tu činjenicu iskoristili za raznorazne špekulacije, da je namjerno bojkotirao zbog ljutnje i sukoba s vladajućom garniturom u IZ, zatim da on kao "provehabijski" hodža ne trpi derviše, itd.
P.S. - Šejh jučer naglasi da je valjda haram reći samo "ve la havle" (arapski: "i nema snage"), mada je to uobičajeno u našem narodu. Treba obavezno dodati "ila billahi allijil azim" - bez pomoći Uzvišenog Allaha.
Ovo prozivanje odredjenih persona medju, sto rece, 35, kao i motivi za to su krajnji primitivizam, slazem se;
I jos Kademu izostavise, to nikako ne “begenisem” hahahaha
Ne skonta ja ko je fićfirić…
Ma i bolje što ne znaš…
Ni ja ne skonta od prve ,al kad pogleda SPISAK “odabranih” sve mi bi jasno
http://www.opcina-gracanica.ba/vijece.asp :);)
pravilno je la havle ve la quvvete illa billahi. Prema hadisima koje prenose Ebu dawud i Tirmizi. Pogresno je i “vela” posto su tu dvije rjeci trebalo bi ih radzvojiti. Ve je veznik kao nase “i” i nije mu mjesto na pocetku . pravilnije je samo La havle umjesto “vela” havle.
Znam ja to, ali u naslovu nisam namjerno htio napisati pravilno, i radi toga da izbjegnem blasfemiju o kojoj je Šejh govorio, a i da zvuči ono narodski, više na zezanciju.
Mozda nisi znao da medju dervisima ima onih koji su izasi iz islama. Rufaije su jedan od tih ogranaka kojeg je nasa zvanicna ulema i rijaset islamske zajednice u Jugoslaviji jos prije rata deklarisao kao otpadnike od islama ( tekija u Prizrenu ). Nikada ih i prije i nije bilo u Bosni. Praktikuju probadanje sabljama iglama i slicnim stvarima sto je haram i sa islamom nema veze nikakve. Podrzajem odluku 100% Abdullaha ef. Hodzica da ne prisustvuje promociji knjige niti promociji licnosti doticnog shejha. Cuo sam da osim u BH ima i u dijaspori medju nasim narodom tekija gdje je glavni autoritet shejh Cajlakovic a vodi je Sejo Solakovic (ustasha). Pametnom je i isharet dosta.
E jest, čuo sam za tog Ustašu (to mu je nadimak), ima tekiju negdje u Kanadi. Osim Rufaija, ako se ne varam, i nakšibendije praktikuju probadanje, a pozivaju se pritom na suru Al-Haddad. Što se tiče šejha Čajlakovića, slušao sam i čitao neke (pro-)selefijske komentare njegovih knjiga - uglavnom, zamjeraju tu neke interpretacije i priče o džinima i uopće Svijetu nevidljivog (gajb), kao i autentičnost dova koje koristi za liječenje od sihira, tj. njihovu utemeljenost u Kur’anu i Hadisu. Nije mi poznato kakav stav IZ ima danas prema Rifaijama (Rufaijama), mada mi se čini da su prilično diskretni, da ne kažem opskurni u odnosu na tradicionalne tarikate u Bosni poput nakšibendija. Smajo ef. je potencirao kako većina derviških redova ne odstupa od šeriata, a šejh je to popratio klimanjem glave, pa ti sad kontaj…
Što se tiče derviških redova koji se uistinu teško mogu smatrati muslimanima, najpoznatije su bektašije (karakteristični po štovanju neke vrste trojstva Allah-Muhammed a.s.-Alija r.a., “pričest” vinom, odsustvo namaza, itd.), pa uprkos tome - to je bio oficijelni tarikat kome su u Osmanskom carstvu pripadali jeničari - kao najelitnija islamska vojska i garda sultana koji bijahu i halife. Čudan paradoks…
ma birali (jenicari) sebi sta im godi, k´o iz ustava heh.., da ne interpretira svako Islam na svoj nacin svima bi nam lakse bilo i vise bi se vjeri posvecivalo… ovako, kad je covjek proklet pa hoce svako da ti nametne svoju verziju kao najbolju (ko da ima puno pravo)… licemjerje pa et… strahovito me nerivraju intrepretacije koje pobijaju jedna drugu medjusobno i djeluju odbijajuce na sve koje vjera iole interesuje
Evo sta danas nasa zvanicna ulema misli
Preporod br. 9/851 1 maj 2007 god. str.13
Na pitanja odgovara:Dr.Enes Ljevaković, Fetva-i emin
Pitanje:Koliko je u skladu sa šerijatom derviški zikr uz preglasno izgovaranje nekih riječi, ljuljanje hroptanje,huktanje,probadanje bodežima,šilima,hodanje po vatri,gutanje žileta,zmija.Da li je to grijeh i postupak siuprotan šerijatu?
Odgovor:Uzvišeni u Kur`anu kaže:Reci; “Zovite: ’Allah’ ili zovite: ’Milostivi’, a kako god Ga budete zvali, Njegova su imena najljepša. Ne izgovaraj na sav glas Kur’an kad molitvu obavljaš, a i ne prigušuj ga; traži sredinu između toga” (Noćno putovanje, 110) Ovo pravilo o sredini između preglasnog i pretihog učenja Kur´ana koje spominje u ovom ajetu, može se primijeniti ili na učenje zikra, ako je upitanju normalni uobičajeni zikr utemeljen u šerijatu. Popratni običaji koji se navode u pitanju nemaju ničega zajedničkog sa propisanim zikrom, već predstavljaju šarlatanstvo i magiju (probadanje bodežima, šilima,hodanje po vatri gutanje žileta i sl.), ili postupke koji se mogu okarakterisati kao beskorisne novotarije (ljuljanje, huktanje i sl.), a koji u krajnjem slučaju kompromitiraju čestite derviše i izvorni smisao zikra , a time i islam u cjelini. Budući da su u pitanju radnje i djela koje su u suprotnosti sa šerijatskim propisima i koja se mogu okvalificirati kao grijeh, ne bi trebalo dozvoliti njihovo izvođenje u islamskim ustanovama, posebno ne u džamijama i tekijama.
I spominji Gospodara svoga ujutro i naveče u sebi, ponizno i sa strahopoštovanjem i ne podižući jako glas, i ne budi nemaran, - (Bedemi, 205)
… Allah neće izmijeniti jedan narod dok on sam sebe ne izmijeni. A kad Allah hoće da jedan narod kazni, niko to ne može spriječiti; osim Njega nema mu zaštitinika. (Grom, 11)
On daruje znanje onome kome On hoće, a onaj kome je znanje darovano – darovan je blagom neizmjernim. A shvatiti mogu samo oni koji su razumom obdareni. (Krava, 269)
Lijep skup nema šta .
JEL IKO OD VAS ZAPAMTIO STA SE RADILO O KNJIZI