E d d i e

Jučer sam bio na jednoj promociji knjige, zapravo knjiga, organizator koje je bio općinski odbor "Preporoda". Za razliku od većine "Preporodovih" promocija (uglavnom izdanja raznoraznih provincijskih pjesnika i klimaks-poetesa), ova je bila zanimljiva, zapravo više nesvakidašnja nego zanimljiva. Radilo se o promociji knjiga derviškog šejha Hadži Mustafa ef. Čajlakovića, a ista je održana u dershani Osman-kapetanove medrese u petak, u 14.00 sati. Promotori su bili Rusmir Djedović i glavni imam Smajo Mustafić, a prisutnima se obratio i autor knjiga, šejh Mustafa ef. Čajlaković. Prisutnih je bilo negdje oko 35, što je za gračaničke prilike sasvim solidno, a uostalom - bilo je i radno vrijeme. Ja sam se dolje u dershani, kao bibliotekar-pripravnik, zatekao "po službenoj dužnosti".

Anyway, promocija je protekla onako solidno, iako se u biti nije ni radilo o promociji knjiga - da jeste, trajala bi duže od 40 minuta i o svakoj od jedanaest knjiga koje je Čajlaković napisao reklo bi se makar par rečenica. Ovako, više se radilo o nekakvom upoznavanju sa samim Čajlakovićem, njegovim radom i djelom. I to poprilično površnom upoznavanju, mora se priznati. Prisutne je vrlo kratko poselamila & pozdravila Refka Čajić, predsjednica "Preporoda" u Gračanici, onda je Rusmir nešto govorio o, kao, dugoj tradiciji sufizma i prisutnosti derviša na području Gračanice i okoline u prošlosti. Zatim je Smajo pričao nešto općenito o sufizmu, sufijskim pogledima i njihovom mjestu unutar islama, a zatim je uslijedilo obraćanje autora knjiga, šejha H. Mustafa ef. Čajlakovića.

Prije nego prijeđem na kritiku, želim istaknuti da mi se ovaj šejh učinio poprilično simpatičnim likom, onako kao sama pojava. Inače, on je sljedbenik Rufai iliti Rifaijskog tarikata, jednog od tarikata (sufijskih sljedbi) koji u prošlosti i nije bio toliko prisutan u Bosni. Šejhovi sljedbenici se sakupljaju na zikrovima u više mjesta u Bosni i Hercegovini, uključujući i jedno selo kod Srebrenika, a ima i nekoliko murida (kandidata za derviše) iz Gračanice koji prisustvuju tim zikrovima. Kad čovjeku pogledaš u facu, vidiš odmah da je pravi pobožnjak, isposnik, asket, a ne kao neki naši samoproklamirani derviši koji dođu u buregdžinicu, pokrkaju dvije kile bureka i onda još pođu nakiljat kuharicu da joj je burek star dva dana.

    Prof. Rusmir Djedović, šejh H. Mustafa ef. Čajlaković i Smajo ef. Mustafić    

 *   *   *

Na žalost, kao i sve kod nas, i ovdje je bilo puno stvari koje se mogu i trebaju kritikovati. Prvo - to je vrijeme promocije. I termin, i vrijeme. Promocija je zakazana u 14.00, znači u toku radnog vremena. Možda je to povezano sa terminima i obavezama Čajlakovića, pa u to ne ulazim. Međutim, promocija je poprilično naglo privedena kraju, da ne kažem prekinuta - kad se začuo ikindijski ezan. Mislim, 40 minuta je isuviše malo i kad se radi o jednoj knjizi (sat vremena je optimum), a pogotovu o jedanaest knjiga, i to autora koji je relativno nepoznat gračaničkoj publici. Moglo se slobodno produžit još pola sata - džamija ne bi pobjegla, niti bi svi prisutni (ko je htio) bili spriječeni da nakon promocije zajedno u džamiji obave namaz u džematu. Drugo, sam šejh je prekinuo izlaganje (vrlo interesantno i nimalo dosadno) kad je ezan zaučio, a da nije rečeno ni riječi o knjigama, o čemu koja govori, gdje se mogu nabaviti i po kojoj cijeni. Jedino je Sajba alias Kadema Skelić uspjela viknuti: "A gdje se knjigu mogu kupiti?!", našto je šejh uputio na Ahmeda Spahića. Sve to je jedan veliki minus za organizatora.

Druga stvar koja je bila sasvim neprilična, jeste to što je Rusmir Djedović krenuo prozivati neka imena prisutnih, kao na svadbi, pa je spomenuo i kao pozdravio Ziju Ahmedbegovića, mr. Omera Hamzića, mr. Muhameda Ibrahimovića, Nijaza Omerovića… To je bilo sasvim suvišno, jer niti je u sali bilo tristo ljudi, niti su Zijo, Muhamed, Nijaz i Omer nekome sad nepoznati. Drugo - Rusmir nije spomenuo neke ljude podjednako zaslužne i ugledne poput ovih, a koji su sjedili među prisutnima, npr. Ibru Nurikića (sekretara UABNOR-a i ratnog načelnika štaba OG-2) i neke druge, ali jeste u "društvo prozvanih & istaknutih" utrpao jednog svog jarana, općinskog vijećnika, a zapravo jednog seoskog fićfirića, koji se ubi od politikantskog egzibicionizma, pa uživa da privlači pažnju i bude svugdje viđen & primjećen. Tako je očigledno i svog ahbaba Rusmira zamolio da ga specijalno najavi, kako ne bi bilo zabune - a pouzdano znam da se dotični primitivac sigurno nije obreo na ovoj promociji ni radi Rusmira, a pogotovu ne radi šejha, sufizma ili islama (pošto se ionako u kafanskim razgovorima hvali i ponosi svojim nemoralnim djelima). No, sve to su izgleda normalne pojave u Palanci i ne treba ih ni uzimati odveć tragično. Ono što je još "bolo oči", jeste bilo odsustvo imama Bijele džamije i bivšeg glavnog imama Avde ef. Hodžića. Nemam pojma zašto ga nije bilo, ali već su onako pri izlasku neki tu činjenicu iskoristili za raznorazne špekulacije, da je namjerno bojkotirao zbog ljutnje i sukoba s vladajućom garniturom u IZ, zatim da on kao "provehabijski" hodža ne trpi derviše, itd.

P.S. - Šejh jučer naglasi da je valjda haram reći samo "ve la havle" (arapski: "i nema snage"), mada je to uobičajeno u našem narodu. Treba obavezno dodati "ila billahi allijil azim" - bez pomoći Uzvišenog Allaha.