E d d i e

Nova godina

2 01 2008

Na pragu nove, 2008. godine, odlučio sam malo izmijeniti izgled bloga, pa čisto da isprobam kako se ova nova tema "ponaša", pišem i ovaj post.

Prođe tako još jedna novogodišnja noć, k'o biva "najluđa". Ove godine sam sebe poštedio onih bjesomučnih derneka, buke i opijanja. Iako sam do prije mjesec dana razmišljao da dočekam Novu negdje u čaršiji, u nekom kafiću, na kraju sam skontao da se pokušam barem malo odmorit za tu noć i ona dva neradna dana, tako da mi gužva, buka i preglasna muzika nikako nisu odgovarali.

Tako sam prvi januar 2008. dočekao na best friendovoj vikendici, na jednom predivnom mjestu iznad Gračanice. Uglavnom, sve je bilo da ne može biti ljepše. Zdramili smo dosta klope, meze i cuge: malo piva i dosta finog bijelog vina: malo mediteranskog, malo kontinentalnog - ali samo kvalitetna i vrhunska, jer prošao je valjda vakat kad smo se trovali onom hemijom tipa "Viškog bijelog" i "Ere". Naložili smo peć, pripremili mezu, ganjali radio-stanice koje puštaju najbudalastiju muziku - Radio-Valentino je, naravno, na prvom mjestu – čitavu večer je plela džigara, da bi na kraju zasvirali Mara i Lole, Braća Begići…

Neposredno pred ponoć, na Valentinu je (kao biber po pilavu) zasvirala nezaobilazna "Udri, Meho" od Mirsade i Jarana. Izašli smo onda vanka da odgledamo vatromet. I mi smo vikali "Udri, Daso!", gledajući rasprskavanje onih raketa – mada gore na brdu i nismo imali baš Bog zna kakav doživljaj u odnosu na ljude u čaršiji. Ipak, vatromet je bio solidan, ali ipak ni blizu onog od prošle godine i onog jednog za Dan općine (mislim 2006. godine). Zato je to raja nadoknadila pirotehnikom u vlastitoj režiji – kako petardama, tako i raketama. Čulo se i nekoliko rafala iz pravca Kalebe i negdje gore sa Hurija. Braća Srbi su potpuno zakazali, s Ozrena se skoro ništa nije čulo – haman štede municiju za Božić.

Svoju unaprijed pripremljenu zalihu petardi…

…dopunjenu neposredno uoči Nove godine sa velikom kutijom crvenih "rokača", ispucali smo u roku od pola sata. Ovo su neke od posljedica ujutro:

Nekoliko sati iza ponoći, umor je učinio svoje. Tako smo polahko utonuli u snove, dok je okolina tonula u jebeno gust snijeg koji je padao…

Snijeg koji je preko noći napadao, ujutro je ipak pružao vanredno lijepe prizore…

Međutim, uskoro nam nije bilo do ljepote "krajobraza", pošto smo imali konkretnijih problema. Kola su šlajdrala i zapala u snijeg…

Ovdje sam uslikao tek početak problema, a pošto smo se par minuta kasnije našli u popriličnom sranju, nije mi više bilo do fotkanja. Srećom, pomoć od Boga je stigla u vidu jednog prolaznika, komšije-planinara, čovjeka u dobroj kondiciji koji je pružio i fizičku pomoć (guranjem) i par korisnih savjeta. Na kraju, mokri od znoja, uspjeli smo kola izvesti na put i krenuti doma…