E d d i e

 

U nas, izgleda, uoči svakog vjerskog blagdana mora biti neko sranje sa strujom. Tipa da čitav grad ostane u mraku. Uoči prošlog Bajrama - nije bilo struje skoro sat vremena, po dolasku se još toliko moralo čekati na povratak kablovske, a nije ni interneta (za nas wireless-aše) bilo dva dana. Ovaj sad Bajram - ista stvar, samo što je internet odmah došao, iako je bilo nekih manjih smetnji. Evo i sad, uoči katoličkog Božića, na Badnju veče, isti đavo.

 

Ne znam je li zaista u pitanju "kurcšlus" (Kurzschluß - kratki spoj) ili preopterećenje mreže ili pad sistema, nebitno (u nas se ovaj germanizam ionako koristi za bilo kakav problem tehničke prirode). Mene je nestanak struje zatekao na poslu. Bio sam ostao iza 15.30, produžio, uhvatila me neka "radna inspiracija", neki polet k'o u, Bože me prosti, Alekseja Stahanova, pa me nestanak struje baš ono izbaci iz takta. Sjednem, zapalim. Ne dolazi. Upalim onda bateriju na mobitelu, iz torbe izvadim 2 dl ruma što sam bio usput kupio, ulijem je u dopola ispijenu flašu (od po litra) PEPSI Twist kole, i tako fino dobijem cuba libre. Kontam da malo cugnem, zapalim još jednu, ali jok. Ne dolazi. Onda se nahujam, psujući sve po spisku i Kresi i Brankoviću, opet upalim bateriju, spremim stvari, naštimam mp4 player, flašicu u džep i zapucam nizvodno.

 

A sav grad u mraku, kao u ratu. Jedino svjetla farova. I ETNA se sva usjala, kao božićna jelka. Nisam znao da agregatima napajaju i one velike reflektore što osvjetljavaju prostor ispred. Zato je čaršija iliti Izetbegovićeva bila kao tunel. Ponegdje u kafićima gore svijeće, a sve ostalo: mrkli mrak. Ali baš je bilo super. Na slušalice piči Springsteen, "…I remember us riding in my brother's car, her body tan and wet down at the reservoir…", potežem iz šiše, a nit' me ko vidi, niti ja koga vidim (i kog bi vraga gledao!). Kako uđoh u mahalu, skoro da pođoh plesat cestom, tako neku slobodu osjetih. Slično je bilo neku noć, u vrijeme one guste magle - išao sam tad kupit nešto u KONZUM i bilo je još bolje: nije bilo na cesti ni automobila, pa ni buke. I tako, skoro zaplesah - kad struja dođe, proradi javna rasvjeta i svjetla u i oko kuća. I sjeba mi "koncepciju".

 

Pa eto, pošto sad ne znam šta drugo da radim, napisah ove gluposti na blogu, pa da makar na kraju kažem nešto pametno -

 

Svim katolicima koji navrate (ili zalutaju ) na ovaj blog:

 

 

 ČESTIT BOŽIĆ.