Islamska inkvizicija u Gračanici

23 12 2007

 Mnogi su danas skloni da kritikuju hodže zbog njihove kritike nekih osoba, pojava i stvari koje odstupaju od islamskog učenja. Posebno aktualno uz Ramazan, pa tako nema hodže koji uz Ramazan ne kritikuje one koji sjede u kafićima, ćevapdžinicama, ili jedu javno, ili puše u parku. Čak su neki od njih kritikovali i djecu-osnovnoškolce (pa tako jednom umalo nisam u po hutbe ustao i otiša iz džamije). Uglavnom, ta kritika manje-više ne paše našem narodu, čak je i relativna većina onih koji poste i idu u džamiju sklona hodžinske kritike prokomentirati riječima "ma šta ga jede briga!". 

 

Prije devedeset godina, stvari su bile malo drugačije, i o tome svjedoče i mnogi dokumenti. Ovom prilikom, izdvojio sam dva dokumenta koja ću citirati, iz kojih se vidi i konzervativnost i, neki bi rekli, netolerantnost tadašnje Islamske zajednice, i ne samo Islamske zajednice, jer su osobe optužene za "javnu sablazan" prijavljivanje zvaničnoj, svjetovnoj vlasti, a sve u skladu s preporukama i nalozima samoga Rijaseta i najviših organa IZ. Valja, doduše, uzeti u obzir da je to bilo i ratno doba, kada je Austro-Ugarska bila na izdisaju, a u Bosni i Hercegovini - "provinciji u pozadini", da se poslužim Kikićevom sintagmom, vladala je sveopća kriza. Dokumenti koje sam spomenuo su zapisnici sastavljeni u Kotarskom vakufsko-mearifskom povjerenstvu u Gračanici, a tiču se kršenja islamskih propisa od muslimana. Njih je Povjerenstvo uputilo Kotarskom uredu u Gračanici, uz dopis sljedećeg zadržaja:

"Slavnom Kotarskom uredu u Gračanici

    Ustupa se original nazočnog zapisnika, pozivom na naredbu Visoke Rijaseti-ilmije u Sarajevu od 28/8. 1910. broj 664 sa zamolbom, da bi unutra navedene prijavnike radi javne sablazni i po postojećim propisima kazniti blagoizvolio tim više, što isti prijavljeni sa takim postupkom uzrujavaju i ogorčuju druge muslimane te daju povoda i drugima a naročito mladjem naraštaju da za vrieme Ramazana po dani javno jedu i duhan puše i islamske vjerske propise prekršuju.

Kotarsko v.m. povjerenstvo  Gračanica, 5. jula 1918."

A sada - i sami zapisnici:

 

18. 6. 1918.
 Z A P I S N I K

 

sastavljen kod kotarskog vakufsko-mearifskog povjerenstva u Gračanici

 Prisutni

 od gračaničkog odbora o nadzoru ponašanja hrdjavog ponašanja njekovi (?) muslimana Zatim

    Nepozvan pristupi Mahmut Herceg iz Gračanice te daje u zapisnik sljedeću

P r i j a v u

I.    Da je Rifat Mehinagić i Aljo Zukobašić dne 17/6. 918 u Sokolu Hotelu pili rakiju i to javno, a na ovaj čin navadja kao svjedoke Avdulah ef. Pašića sudskog kancelista i Hamdu Prohića oba iz Gračanice.

II.   Zatim isto Salko Škiljo i Osmo kakeš pušili su duhan i javno jeli te za isto navadja kao svjedoke Osmu Foču iz Gračanice.

III.  Te Idriz i Mehmed Prohić isto da su pili alkoholna pića i jeli a kao svjedokom navadja Muharema Mulahusejnovića.

IV.  Isto Omer Hf. Mulaibrahimović prijavljuje da Atifa Mehedović (?) pastorka Salke Škilje neposti a tvrdi time da je istu vidila Ifeta Terzić umrlog Mehe iz Gračanice odnosno da je kazivala njegovoj kćerki spomenuta Ifeta za spomenuti čin rečene Atife, a takodjer da se svake večeri kod Atifine kuće svakakove nevaljalštine trefljavaju kao pjevanje, kolo igranje i džemat na uzbunu stavlja. Svjedoci ovome jesu Mustafa Mehinović i A… (nečitko) Salihefendić.

V.    Avdo Mujkić muhtar prijavljuje da Terzić Osman sin Šaćirov takodjer neposti i javno jede, a kao svjedoke navadja njegova oca Šaćira Terzića jer da mu je to njegov otac pričao.

VI.  Nadalje prijavljuje Ćamil Hadži Sulejmanović da je isto vidio 15. ov. mj. Šaćira Terzića slugu Kučukalića gdje je totalno pijan bio, i medju društvo u Kafani Husejna Kujundžića došao, a kao svjedoke navadja Hasan bega Čekru i samoga kafedžiju Husejna Kujundžića.

%

 Zaključeno i potpisano time, da se prepis ovog zapisnika imade na daljnje uredovanje vakuf. povjerenstvu ustupiti.

 

I drugi zapisnik:

 

28. 6. 1918. 

Z A P I S N I K

sastavljen kod kotarskog vakufsko mearif. povjerenstva u Gračanici

 Predmet

 je nepozvan pristupa pred ovo povjerenstvo Mahmut Herceg iz Gračanice te prijavljuje da je Avdo Avdić iz Gračanice javno jeo i pušio duhan preko Ramazana a nato navadjam kao svjedoka Ibrahima Grbića iz Gračanice.

 Zatim  prijavljuje Hadži Hfz. Hasan ef. Hadžiefendić iz Gračanice da mu je prijavio Ibrahim Hadžihasanović iz Gračanice da su Ibrahim Trutović, Hasib Ustavdić i Hasan Zildžić iz Gračanice na kopanju kukuruza u Šemse Fazlić udate za Našida javno jeli i pušili isto preko Ramazana, a kao svjedoke navadja Ajišu Rašida Čolića i Dundža Mandžić obje iz Gračanice, a medjutim su iste svjedokinje izjavile da su sa gornjima bile na kopanju i pometali ih da toga nebi činili ali im nije moglo uspjeti da bi isti postili.

Zaključeno i potpisano time, da se prepis ovog zapisnika imade Kot. uredu na uredovanje ustupi.

 
*   *   *
Eto toliko zasad, u narednom postu možda se malo opširnije pozabavim likovima "inkvizitora" i "heretika". Jedan od njih, Rifat (aga) Mehinagić, bio je sin šeriatskog sudije Arif Hikmet ef. Meninagića i brat uglednog alima i (također) šeriatskog sudije hafiza Ibrahim ef. Mehinagića. Po političkoj opredijeljenosti, Rifataga je između dva svjetska rata bio izraziti velikosrbin, član Pašićeve Radikalne stranke (!), dok je njegov brat Ibrahim jedan od osnivača lokalnog ogranka Muslimanske organizacije HSS. Dva brata na dvije strane, kao paradigma podijeljenosti bošnjačke inteligencije u razdoblju 1918.-1941.