E d d i e

Godine 1974., završena je izgradnja džamije u Pribavi, (i) danas jedne od najljepših džamija na području općine (Medžlisa IZ) Gračanica. Otvaranju je prisustvovao reisu-l-ulema IZ u Jugoslaviji, H. Sulejman ef. Kemura, u pratnji brojnih drugih visokih funkcionera Islamske zajednice, među kojima je bio H.Hfz. Naim ef. Hadžiabdić, predsjednik Starješinstva IZ u BiH, inače Kemurin nasljednik na poziciji reisu-l-uleme. Bila je ovo, inače, jedna od posljednih Kemurinih posjeta otvorenjima džamija, jer je on preselio na Ahiret već u januaru naredne, 1975. godine, a za novog reisa je izabran, kako rekoh, Hadžiabdić. Otvorenju je kao domaćin prisustvovao tadašnji predsjednik Skupštine općine Gračanica, Ćamil Naimkadić.

 
Reisu-l-ulema H. Sulejman ef. Kemura, iza njega su Hadžiabdić i Naimkadić

Reis Kemura u razgovoru s imamima. Ovaj prvi s lijeva (poluprofil otpozadi) je tadašnji tuzlanski muftija, a budući reisu-l-ulema (Hadžiabdićev nasljednik), kontroverzni H.Hfz. Husein ef. Mujić. Tako na ovoj fotki, jedino Ćamil nije bio biran za reisa

Pribavska džamija na naslovnici Glasnika VIS-a

 Pribava je do izgradnje ove džamije, deverala s mektebom. Najstariji mekteb u ovom selu, sagrađen je vjerovatno krajem osmanske vlasti. Treba spomenuti da Pribava u tom vremenu nije smatrana posebnim seoskim naseljem, već mahalom, odnosno "tetimom" Gračanice. Tadašnju Pribavu činio je pojas kuća uz staru pribavsku cestu - koja ide pored današnje džamije - i to pretežno s lijevu stranu (kad se ide u pravcu Tuzle). S desne strane, otprilike sve do današnje trase magistralnog puta Doboj-Tuzla, prostirala su se velika državna (erarna) ispasišta i meraje, Johovac i Ložanjak. Najveći dio tih parcela, nova je vlast nakon "Prevrata" 1918. podijelila Srbima - solunskim dobrovoljcima (Srbima s područja Austro-Ugarske koji su se borili kao dobrovoljci u sastavu srbijanske vojske na Solunskom frontu). No, niko od njih se nije trajno nastanio na spomenutom zemljištu, nego su dodijeljene parcele rasprodali Bošnjacima.

Početkom 20-tih godina XX stoljeća, mještani Pribave su pokrenuli inicijativu obnove i premještanja mekteba na povoljniju lokaciju. O tome govori jedan zapisnik sačinjen 5. marta 1923. godine, u prostorijama Kotarskog vakufskog povjerenstva u Gračanici. Delegacija Pribavljana u sastavu: Husein Kamarić, Rahman Kamarić, Mujo Šaković, Adem Šaković, Šećo Jukan, Ibro Fočo i Mujo Fočo, izjavili su sljedeće:

"U našoj mahali "Pribava" ima mekteb u kojem djeci kazuje Ćamil Halidović ali je vrlo trošan i međutim nije ni na podesnom mjestu pa molimo povjer.(enstvo) da nam dozvoli i isposluje kod Kot.(arskog) ureda da prenesemo rečeni mekteb na podesnije mjesto t. j. na meraju a mi se obvezujemo da ćemo o svom vlastitom trošku prenijeti i popraviti ga.

Osim toga u našoj mahali ima okolo 50 kuća pa je i za to potrebno taj mekteb prenijeti i proširiti ga da bude puno veći i odgovara našoj potrebi."

Spomenuta delegacija je istom prilikom zatražila i proširenje groblja, "u kojem se kopa kako iz naše mahale tako isto i iz Lohinje", tako đto će se dopustiti povećanje površine istog na račun erarnog zemljišta (meraje).

Trojica Pribavljana su potpisala zapisnik - ostali su kao nepismeni ovjerili dokument otiskom prsta:

*    *    *

 Ima još jedna simpatična anegdotica, indirektno vezana za Pribavsku džamiju. Jedan majstor-automehaničar, imenom Rahim - a inače poznati čiriški lik, zadesio se baš u vrijeme gradnje Pribavske džamije u Sočkovcu, gdje je nekom Ozrencu popravljao traktor. Ozrenac, nacionalist i latentni šovinist (a baš se potrefio vakat onog novog ustava SFRJ, kojim je Tito zakajlao velikosrbima), htio je da "ujede" majstora, pa ga je pitao: "Je li, Raime, kakve vi to rakete dižete?!" - aludirajući na novosagrađenu munaru u Pribavi. Rahim se nije dao isprovocirati, odšutio je i nastavio posao, a kad je trebalo naplatiti - oderao ga je pravo, zacijenivši četverostruko više nego je ta usluga inače koštala. Ozrenac je problijedio k'o kreč, al' ipak se uhvatio novčanika i isplatio majstora. Eto, to se zove "kulturno šuknuti"…