E d d i e

Do ruku mi prije par dana dođe tekst inicijative SUBNOAR-ovaca (od 20. VI '07.) kojom traže podizanje biste Titu itd. Prvo što vidim jeste da se oni zapravo više i ne zovu SUBNOAR, već UABNOR - Udruženje antifašista i boraca NOR-a. Valjda je malo ostalo (istinskih) boraca i partizana, pa su u tom udruženju prevladali, kao, antifašisti koji su premladi da bi se nazivali i borcima. Uglavnom, inicijativa je ovako adresirana:

"Skupština općine Gračanica, Komisija za obilježavanje značajnih datuma i ličnosti"

SKUPŠTINA OPĆINE?! Ne zna čovjek da li je smiješno ili žalosno. Pa nije valjda da ti ljudi žive u periodu od prije dvadeset godina?!

Pa gospodo (drugovi) antifašisti, gospodine predsdjedniče UABNOR-a, Vi koji potpisujete inicijativu - znate li Vi da "Skupština općine" više ne postoji?! Je li ovo namjeno ignoriranje i nepoštivanje državnih institucija ili jednostavno ne znate u kojoj državi živite i kakvo je njezino ustavno uređenje?! Haman vi još živite u vremenu od prije 14. kongresa SKJ, pa stoga ni ova inicijativa ne čudi.

Uglavnom, u inicijativi se traži "podizanje biste Josipa Broza Tita u Gračanici" i "vraćanje biste Todoru Paniću", a uz nju su priložena i dva obrazloženja. Citirat ću ovo o Titu:

"Lik i djelo druga Tita su veliki, neizmjerijivi i toliko utkani u srce i dušu naših naroda da će Tito dok je svijeta i vijeka ostati izuzetna istorijska ličnost, državnik i vojskovođa ravan onim najvećim i najznačajnijim ličnostima kao što su bili Čerčil, De Gol, Ruzvelt, Gandi, Nehru."

Hm, da je predsjednik lokalnog UABNOR-a umjesto "naših naroda" napisao Bošnjaka - bio bi bliže istini. Jer uglavnom se Bošnjaci, kad se generalno gleda, još nisu otrijeznili od titoizma. Valjda zato što smo najgore prošli u krvavom raspadu Titove tvorevine zvane SFRJ. Pa kako smo generalno neprosvijećen narod sa uglavnom nedovoljno osviještenom političkom elitom koja ne poima interese nacije (već prvenstveno brine za svoju osobnu korist) i po tome puno slabije stojimo od naša dva susjedska naroda - izlaz vidimo u onom prošlom, a ne budućem.

Nema to veze ni s Titom ni s Jugoslavijom, niti je uopće bitno da li je u titoizmu bilo bolje nego danas - stvar je u tome što naš narod ima nekakav usud, neko prokletstvo (što bi rekao Nijaz Duraković) da se teško suočava sa sadašnjošću i da izlaz i spas (tj. iluziju izlaza i spasa) vidi u prošlosti. Tako su naši pradjedovi, kada je Austro-Ugarska preuzela upravu nad Bosnom, proklinjali tvrdo zidane zgrade, željeznice nazivali šejtanskim poslom i uz kahvu i čibuk znali samo da uzdišu: "Jah - pusto tursko!". Trebalo je da se rode nove dvije generacije pa da se Bošnjaci uklope u novi društveno-ekonomski sistem i u novu, europsku civilizaciju. Onda je došla 1918. i Bošnjaci su opet ispali gubitnici (opljačkani kroz agrarnu reformu itd.), ali i u tih dvadesetak godina opet je velika većina uzdisala sad za Austro-Ugarskom i Franzom Josefom - "ode Švabo, ode babo - dođe 'bre', odnese sve!". Kad je đavo odnio i Kraljevinu, pa kad su komunisti pobijedili u ratu i nevjerovatnom upornošću, lukavstvom i genijalnom strategijom zeznuli sve političke kombinacije, te učvrstili vlast - počeli su krojiti po svojim aršinima. I onda je mnogi stari Bošnjak uzdisao čak i za kraljom Petrom, kukajući na one što sve okrenuše tumbe! A danas, nakon svega što nam se desilo, u nas narod i dalje uzdiše - ovaj put za Titom i Jugoslavijom! Kao da će to išta promijeniti.

 Idemo dalje.

"U najtežim trenucima u istoriji naših naroda Tito je stao na čelo KPJ, pokrenuo narodnooslobodilačku i antifašističku borbu protiv fašista i okupatora, stvorio državu i bio njen predsjednik 35 godina, što je rijetkost u svjetskoj istoriji."

Nije mi prije svega jasno zašto gospodin Predsjednik piše srpskim jezikom (na bosanskom se kaže historija), ali to je jezik jednog od konstitutitvnih naroda, pa naposlijetku nije ni bitno. Bitne su poluistine i netačni podaci u ovom tekstu. Tito NIJE stao na čelo KPJ u "najtežim trenucima u istoriji naših naroda" (pretpostavljam da se tu misli na početak II svjetskog rata na ovim prostorima), već nekoliko godina ranije (tačnije, 1937.). On NIJE pokrenuo narodno-oslobodilačku i antifašističku borbu, već je, kao generalni seretar, zajedno sa ostalim ljudima iz Centralnog komiteta KPJ donio odluku da se krene (tj. da komunisti krenu) u borbu protiv fašizma (ti članovi CK su bili zaslužni podjednako kao i Tito, a najzaslužnija je bila Kominterna čije su odluke jugoslavenski komunisti poslušno slijedili). U većini krajeva Jugoslavije, komunisti NISU pokrenuli ustanak, već su se nametnuli za vođe ustanka - u mnogim je krajevima (prije svega u nekim dijelovima Nezavisne države Hrvatske) ustanak imao oblik spontanog bunta protiv antisrpskog terora ustaških vlasti i otpora genocidu, a u dobrom dijelu drugih ustanak su pokrenuli i vodili velikosrpski elementi, koji su težili uspostavi Velike Srbije i potpunom istrjebljenju nesrpskog stanovništva.

To da je Tito "stvorio državu i bio njen predsjednik 35 godina, što je rijetkost u svjetskoj istoriji" - zapravo je ovakva izjava nevjerovatno provokativna. Je li to gospodin Predsjednik, potpisnik inicijative (a pouzdano znam da je od njega sve i poteklo), možda smatra da smo mi svi budale? Kakav ba predsjednik?! Pa Tito je bio predsjednik onako kao što je i Hitler bio kancelar! Ako je bio "predsjednik 35 godina", što je tobože "rijetkost u svjetskoj (h)istoriji", zašto taj beloved president nije nikada raspisao izbore (makar onako, plebiscitarno, ko Sadam Husein) pa da vidi podržava li ga narod?! Jeste, bili su oni 1945. - održani bez protukandidata, u uvjetima terora (stisni majčin sine, pa glasaj u "ćoravu kutiju"!), usput i lažirani (Tito bi, istini za volju, najvjerovatnije pobijedio bez obzira, ali on je htio umjesto nekih realnih 55-60% glasova da osvoji 98%). Kasnije - jok. Doživotni predsjednik. Koji je i svoje najbliže saradnike (Đilas, Ranković i dr.) pospremao iza rešetaka ukoliko bi mu zasmetali, a neke je (Hebrang i podosta IB-ovaca) otpremio i na onaj svijet.

"Ugodno je i lijepo bilo čuti jednog radnika fabrike «Polihem» u Tuzli kad je prije nekoliko godina na skupu radnika te fabrike rekao kako su oni sad prepušteni sami sebi, kako nikog od odgovornih nema da dođe među njih, da vidi kako žive i rade, a zapravo ne rade i po nekoliko mjeseci i ne primaju plaću niti im se priznaje penzijski staž, a kako je drug Tito dolazio među njih, nastojao da se upozna s njihovim uslovima života i rada i brinuo se on njima".

Ugodno i lijepo? Kako kome. Svakom čovjeku koji racionalno razmišlja bi to bilo ŽALOSNO čuti, jer to je pouzdan znak ti radnici ne uviđaju i ne shvataju svoj položaj. Sve i da se Tito zaista brinuo za njih, sve i da je to istina - da li to išta mijenja? Naravno da ne. Ali to je upravo ono o čemu govorim. Iluzija o boljoj prošlosti, Ne mogu ljudi poput radnika sada već propalog "Polihema" da prihvate realnost, ne znaju kako da se izbore za budućnost, pa onda znaju samo psovati majku političarima (za koje stalno glasaju i dovode ih na vlast, again & again) i slaviti ono prošlo. Što je, navodno, bilo bolje. A interesantno je napomenuti da je tadašnji kantonalni premijer, iz reda SDP-a (stranke koja će sigurno podržati Suljinu inicijativu), kada su radnici "Polihema" stupili u štrajk glađu - navodno hladno izjavio da mu oni "ne izgledaju gladni"! (tako su prenijeli mediji - ja zbog te izjave zadugo u Tuzli nisam smio spomenuti prezime). 

Ma sve da se Titu digne spomenik ko Kip Slobode, da li bi to išta promijenilo? Da li bi plaće postale redovne? Da li bi se radnicima (Polihema ili bilo koje druge firme) uplaćivali doprinosi? Da li bi penzije postale redovne i životni standard viši?!

Naravno da ne bi. Stoga ja jednostavno ne vidim potrebe za tim. I ponavljam, ako će taj Tito biti nekakav kultni spomenik za ljude poput Predsjednika i članova UABNOR-a i ostalih bivših komunističkih kadrova koji prije svega žale za svojom prohujalom mladošću, ali i vremenom u kojem su poprilično uživali (kao funkcioneri, rukovodioci, pripadnici društvene elite, itd.) - nemam ništa protiv toga da ga podignu. Neka im.

Samo, onda nema dvostrukih aršina. Ako druga skupina ljudi - recimo, ona pripada i naš forumaš Reyo i koja želi odati poštovanje određenim zaslugama Ibrahima Pjanića - hoće da na isti način obilježi nečije djelo, onda i njima to treba dopustiti. A vala, ako jednima smeta ovaj, drugima onaj - onda najbolje da ni jedni ni drugi ne dižu spomenike koji će za bilo koju grupu ljudi predstavljati provokaciju.

što se mene lilno tiče, ja nemam ništa protiv Tita. On sigurno nije onakav kakvim ga predsjednik UABNOR-a i njegovi istomišljenici predstavljaju, ali nebitno. O tome ću možda drugi put. Mene prije svega smeta podizanje Titovog spomenika duboko u postkomunističkom razdoblju, tamo gdje ga nikad nije ni bilo.

Za one koji hoće da obilježe Titov lik, ja sam predlagao (i opet predlažem) da uzmu "Tito" zgradu, oficijelno je nazovu Titovim imenom i vrate onaj natpis na nju - to bi bila rekonstrukcija jednog spomenika, u biti originalnog i jedinstvenog. To bi tek bio kuriozitet, a ne - kako Suljo dalje navodi u saopćenju - da se ugledamo na Srebrenik i Tuzlu gdje su podigli biste (a i Živinice, u kojima neki dan podigoše bistu).

Nakon što se poziva na podizanje spomenika Titu u Tuzli i Srebreniku, u dokumentu se dalje kaže:

"Slično je i kad se čovjek sretne sa sjećanjem pojedinih građana, boraca koja oni objavljuju na oglasnoj strani u novinama 25. maja povodom godišnjice rođenja druga Tita". - No comment!

 "Proći će dugi niz godina i proteći će dosta vode i Bosnom i Savom dok se ponovo rodi jedan državnik i vojskovođa kakav je bio maršal Tito".

Pa da, samo Predsjednik zaboravi spomenut da će još više kubika vode proteć Sokolušom (ako je globalno zagrijavanje do tada ne isuši) prije nego se ponove onakve historijske okolnosti u kojima se rodio, živio, djelovao i borio Tito!

Pa majka mu stara, Predsjednik UABNOR-a, koji je potpisao citirani dokument, svojevremeno je bio nastavnik historije, a ako je marksistička historiografija i u čemu bila makar djelomično u pravu - to je procjena uloge ličnosti u historiji. Ne kreiraju ličnosti historiju, podsjećala je marksistička škola, već historija (društveno-ekonomske prilike i odnosi) kreiraju njih. To je jedan od glavnih postulata marksističkog pristupa historiografiji (koji je revidirao dotadašnje tradicionalno rankeovsko gledanje na ulogu ličnosti u historiji).  

"Tito je umro 4. maja 1980. godine u Ljubljani.

Nedostajalo je samo još nekoliko dana pa da navrši 88 godina života."

"Sahranjen je u Beogradu u Kući cvijeća, iako je za života govorio da bi najviše voiio da bude sahranjen na Sutjesci, zajedno sa svojim poginulim vojnicima i drugovima." - ma ja, al' brate lakše je doć do Beograda nego u one vrleti. A nije ba Tito bio budala, jer kako bi onda imao onoliku dženazu:

"Kakva je snažna i velika ličnost bio Tito, najbolje je pokazala njegova sahrana. Nikad u istoriji svijeta jednoj sahrani nije prisustvovalo toliko svjetskih državnika i vođa, a stigli su 7. maja 1980. iz 128 zemalja iz svih krajeva svijeta s obadvije strane dva hladnoratovska bloka super sila i iz svih neutralnih i nesvrstanih zemalja čiji je vođa bio predsjednik Tito. Bilo ih je mnogo više, nego na sahrani kraljice Viktorije u Londonu 1901. godine, pa čak i više nego na sahrani Džona Kenedija i Vinstona Čerčila.

To je bio Tito".

Nisam provjeravao podatak o najvećoj sahrani i tako to - potpuno je nebitno. Uzmimo da je taj podatak i tačan - to je onda razumljivo jer odražava Titovu vanjsku politiku - naglašavam, vanjsku - nesvrstanosti i mirne koegzistencije. Kad je pola komšiluka u svađi, a jedan među njima najpametniji, šuti i radi svoj posao i nastoji sa svima biti dobar & kulturan - normalno da će time zaslužiti poštovanje i jednih i drugih. Titova vanjska politika uopće nije sporna i nju sam u jednom od prošlih postova uvrstio među Titove neosporne, pa možda i najveće zasluge. Sporna je Titova unutarnja politika, odnosno ideološke osnove na kojima je ona počivala. To su komunizam, diktatura i jednopartijski sistem i totalitarizam, posljedice čega su bila sva ona masovna ubistva (koja R. J. Rummel uvrštava u democid) u prvim godinama vlasti, a kasnije stalni i kontinuirani progon političkih neistomišljenika. Pade mi na pamet zanimljiva usporedba koju sam pročitao na jednom hrvatskom forumu. Tito se ponašao poput nasilnika u obitelji: vani je bio fin, uglađen, kulturan, ljubazan, susjedima omiljen čovjek. Unutra, u kući, fizički je i psihički zlostavljao ženu i djecu.

"Eto zbog svega toga"  - nastavlja Predsjednik - "ali i još mnogo drugih razloga koje je teško pobrojati i kazati, predlažemo da se u centralni park u Gračanici u kojem je i veličanstveni spomenik borcima NOR-a palim u drugom svjetskom ratu, na čijem čelu je bio drug Tito, postavi bista Josipa Broza Tita".

Što se tiče "veličanstvenog spomenika" - bio je možda veličanstven prije nego ga upravo UABNOR nije UPROPASTIO onim cirkusom s kombiniranjem latinice i ćirilice, i još su našli majstora koji je potpuno nedorastao tom poslu, pa su slova ispala onako kako su ispala. Tako umjesto jednog lijepog spomenika imamo sad neukusno ruglo. I to sve radi nečije tvrdoglavosti, samovolje i vanisntitucionalnog djelovanja! Ali očito nikoga nije briga za to u ovome gradu, ovdje ionako radi ko šta hoće. Napominjem samo to da ono što je učinjeno u parku, povlači odgovornost po članu 321, stav 1, Krivičnog zakona FBiH iz 2003. Nije moje da ja ikog prijavljujem i tužim, ali da je u UABNOR-u bilo manje samovolje, takve stvari se ne bi ni dešavale. 

 A što se tiče "razloga koje je teško pobrojati i kazati", isto je tako teško pobrojati i kazati sve razloge zašto Titu NE podići bistu. Počevši od toga da ga gore spomenuti R. J. Rummel - jedan od vodećih svjetskih eksperata u pitanju genocida i zločina protiv čovječnosti - svrstava u megaubice (i navodi da je Tito odgovoran za smrt 1.074.000 ljudi), pogledajte šta Jože Dežman, predsjednik slovenačke državne komisije koja istražuje masovne grobnice iz 1945. kaže o Titu, pa, ako ništa drugo, Rezoluciju 1481. Parlamentarne skupštine vijeća Europe o potrebi za osudom zločina totalitarnih komunističkih sistema (u koje čitava Europa svrstava i Titov režim), itd. itd.

Da se razumijemo, ja sam svoj stav o Titu objasnio u više navrata, i na blogu i na forumu. Ukratko, on je po mom mišljenju učinio više pozitivnih nego negativnih stvari; zbog toga mu treba odati priznanje, ali ne i ne kroz podizanje spomenika duboko u postkomunističkoj eri, u vrijeme dok težimo euroatlanskim integracijama - čiji su principi i osnove apsolutno nespojive sa bilo kojom od osnova na kojima je počivao titoistički poredak. O svemu tome ću još, ako Bog da, pisati na ovom blogu, pa ne bih više duljio.

 Da zaključim ovo sve, inicijativa za spomenik Titu, vraćanje biste Todoru Paniću itd. jedan je u nizu poteza gospodina aktualnog vodstva UABNOPR-ao koje, suprotno prethodnom rukovodstvu (na čelu sa rahmetli Alijom Gazibegovićem i onima prije njega, koji su očigledno shvaćali realnost), skoro kao da živi u nekom svom svijetu, opsjednutom duhovima prošlosti. Započelo je sa promjenom natpisa na spomeniku, danas hoće da se gradi spomenik Titu i vraća spomenik poginulom ustaničkom i partizanskom vođi s Ozrena, Bog dragi zna šta nas očekuje sutra.

Dao Bog pa da se jednog dana, nakon što još dosta Bajrama mine, tek smijemo tome, a protagoniste događaja koje ovdje kritikujem budemo doživljavali kao one simpatične penzionere partizane & revolucionare iz sjajnog Brešanovog filma "Maršal".

Evo još skenirane fotokopije inicijative i obrazloženja za bistu Josipu Brozu Titu, da ne misli ko da sam izmišljao (klikni na thumbnails za punu veličinu):

 Samo da napomenem, obaviješten sam da se moj tekst o Titu i Pjani čita, skida i komentariše, da se dijeli lokalnim političarima, pa dotičnu gospodu podsjećam da tekst koji kopiraju i dijele nije "skinut s interneta", već da su dužni obratiti pažnju na licencu (desno gore) - znači, imenovanje (herceg.gracanica.org) i bez prerada.

Za kraj, savim čitateljima bloga želim da čestitam bajramske blagdane, onim našim tradicionalnim - Bajram Mubarek Olsun, i neka vam svima Svemogući podari razum, sreću i zdravlje.