E d d i e

Imam namjeru, ako Bog da, s vremena na vrijeme na ovom blogu objaviti po koju staru fotografiju i razglednicu Gračanice, sa objašnjenjem i komentarom. Uveo sam tako i kategoriju "Stare fotke".

Ovom prilikom odabrao sam dvije stare razglednice Gračanice, snimljene u razmaku od nekih dvadesetpet-trideset godina. 

(klikni na fotke za punu veličinu) 

Prva od njih je razglednica Gračanice izdata još u vrijeme Austro-Ugarske, negdje na samom početku XX stoljeća. Snimljena je s lokacije iznad mahale Čiriš, najvjerovatnije sa kose na brdu Grič, iznad nekadašnjeg majdana (kamenoloma). Za sada nepoznati snimatelj objektivom je čaršiju obuhvatio po dužini, od Ahmed-pašine (Bijele) džamije pa skoro sve do kraja Donje čaršije, do drvarne pijace (današnji Skver). Na fotografiji se vide neki od važnijih urbanih sadržaja tadašnje gračaničke čaršije: Bijela džamija, Murat-kapetanova ili Nova medresa (na ćošku harema Bijele džamije, porušena 1935.), Osman-kapetanova medresa u pozadini, zatim poslovne i stambene zgrade u čaršiji i oko gradskog trga (na mjestu današnjeg gradskog parka, a podignutog na mjestu nekoliko kuća i većeg broja gusto zbijenih starinskih dućana, koji su izgorili u velikom požaru na Aliđun, 2. augusta 1895. godine). Vidi se, također, Sahat-kula, stara čardaklija na dva boja do nje, Potočka džamija, itd.

Fotografija je snimljena najvjerovatnije oko 1910. godine, u svakom slučaju između 1908. i 1914. godine. Godine 1908. podignut je sprat na prizemnoj vakufskoj zgradi sa poslovnim prostorima ispred Osman-kapetanove medrese (na spratu su uređene sobe za stanovanje), na inicijativu tadašnjeg predsjednika Kotarskog vakufskog povjerenstva, šeriatskog sudije Arif Hikmet ef. Mehinagića. Na fotografiji se vidi da je sprat na ovoj zgradi već bio podignut. Isto tako, na fotografiji se vidi stara zgrada Ahmed-pašine džamije, koja je 1914. porušena do temelja (tada se krenulo s temeljitom obnovom džamije koja je završena 1916.).

Ono što iznenađuje na ovoj fotografiji je munara Potočke džamije - naizgled kamena. U sjećanju starih Gračanlija, ostalo je upamćeno da je Potočka džamija uvijek imala drvenu munaru, kao i većina tradicionalnih mahalskih džamija u Bosni. To potvrđuje i nekoliko sačuvanih fotografija snimljenih par desetljeća kasnije. U dostupnim historijskim izvorima, pak, nije moguće pronaći potvrdu da je na Potočkoj džamiji u tom razdoblju vršena neka značajnija obnova prilikom koje je munara zamijenjena. Zbog toga je logično pretpostaviti da je autor ovu fotografiju retuširao i "ušminkao", dodavši munaru kao da je od kamena, radi veće reprezentativnosti fotografije Gračanice namijenjene da bude razglednica. Ipak, i ovo ostaje samo pretpostavka.

Autor fotografije za sada je, kako rekoh, nepoznat, a isto tako i izdavač razglednice. Među izdavačima, odnosno naručiteljima nekih drugih razglednica iz tog vremena pojavljivali su se neki bogatiji i značajniji gračanički trgovci i poduzetnici. Razglednica koja je skenirana i donesena na ovom blogu nalazi se u privatnoj kolekciji Hamida Šabića iz Gračanice, a od njega je jednu presnimku načinio prof. Rusmir Djedović. Primjerak je dosta loše sačuvan, ispucala je, oštećena od vlage, požutila… Primjerak ovdje objavljen je, radi bolje uočljivosti, malo "sređen" u Photoshopu. Na razglednici je sačuvana i bilješka pisana ćirilicom, od koje se može pročitati: "Sretan Božić želimo svi! Srdačan pozdrav…" (potpis nečitak). 

*    *    *

Što se tiče druge fotografije, ona je ovdje donesena kao "autentično skenirana" (bez Photoshop intervencija). Snimljena je negdje kasnih tridesetih godina XX stoljeća, najvjerovatnije 1939. godine. Fotografija, odnosno razglednica obuhvaća uži centar Gračanice, odnosno Gračaničku čaršiju, a u pozadini se vide dijelovi Varoši. Fotograf je vrlo uspješno načinio takvu kompoziciju  fotografije da u jednoj dijagonalnoj osi stoje svi najznačajniji objekti - Sahat-kula, kao najstariji spomenik kulture i, u neku ruku, simbol čaršije, zatim Bijela džamija, pravoslavna crkva i katolička crkva. Fotografija je snimljena sa lokacije u mahali Stubo, a možda i sa Stranjskog puta (ukoliko je fotograf koristio optički zoom). Iz slične perspektive snimljeno je sigurno više desetaka putopisnih i reportažnih fotografija Gračanice, od kojih su neke poslužile i za razglednice - od najstarije poznate fotografije našeg grada (Heinricha Rennera iz 1886.) do savremenih.

Za razliku od prve predstavljene fotografije, poznat je izdavač ove druge, što se može pročitati na poleđini:

Vlasnik knjižare i izdavač ove fotografije bio je hfz. Velija Šaković (1888.-1951.) iz Gračanice -  njegova knjižara se nalazila u jednom poslovnom prostoru u Donjoj čaršiji (danas ulica koju neke vajne muslimančine nazvaše po sultanu Mehmedu Fatihu), a nakon izgradnje nove vakufske zgrade pored Bijele džamije, na mjestu Nove medrese, vlasnik je zakupio jedan njezin dio (drugi dio je iznajmio trgovac tekstilom Salih Tihić). S obzirom da se zna ko je izdavač, može se pretpostaviti da je autor fotografije njegov sin Ismet Šaković (1920-1945), prvi Gračanlija fotograf.

Primjerak razglednice koji sam skenirao, adresiran je ovako: "Redov Hasib Halilbegović,3. četa 24. radnič. batalj., Varaždin (Zelen Dvor)", s datumom 5. X 1940. Razglednica se danas nalazi u posjedu g. Ćamila Naimkadića iz Gračanice.