E d d i e

Na Gračanica.Net forumu pokrenut je topic “Svi naši preci”, što me je potaklo da na ovom, novootvorenom blogu napišem riječ-dvije o načinu na koji se istražuje porijeklo porodica i pravi rodoslovlje. Evidentno je da genealogija i kod našeg svijeta postaje sve popularnija, a kako je gotovo nemoguće u stručnoj i publicističkoj literaturi naći upute, odnosno metodološke smjernice prilagođene našim uvjetima, posebno proučavanju metodologije kod Bošnjaka, odlučio sam da sam nešto o tome napišem, u nadi da će to nekome biti korisno. S obzirom da je genealogija jedna od oblasti koje me interesiraju, o tome sam dosta i literature pročitao, a Boga mi – dosta i na vlastitom iskustvu naučio.

Dakle, interesira vas porijeklo vašeg roda (familije), odakle su XY-ići porijeklom, ko vam je (i šta) bio pradjed, čukundjed? Želite nešto o tome znati i saznati? Najbolje što možete uraditi jeste da unajmite stručnu osobu ili nekog ko ima iskustva u istraživanju genealogije, platite mu i on vam to uradi. U slučaju Gračanice, preporučujem profesora Rusmira Djedovića, a Boga mi - i svoju malenkost . No, većina ljudi nema iste motive kao skorojevići koji žele dokazati neki “pedigre”, već istraživanje porijekla, prošlosti i razvitka familije predstavlja njihovu ljubav, strast ili hobi. Za takve, upute i savjeti slijede u nastavku.

Ukratko, šta bi jedan prosječan čovjek, bez stručnog znanja, trebao da zna prije nego pristupi istraživanju? U prvom redu, treba da nauči nešto o osnovama genealogije. Ukratko, genealogija je nauka nauka o postanku, porijeklu i razvoju rodova, a bavi se i proučavanjem odnosa pojedinih rodova.

Dalje, među osnovnim znanjima iz genealogije koje bi istraživač-amater trebao posjedovati, jesu najprije znanja o terminologiji. Porodica, rod, rodbina - to su riječi koje se koriste u svakodnevnom govoru, kao sinonimi, ali u genealogiji one imaju sasvim jasno, određeno, ali i različito značenje. Njima treba pridodati još čitav niz stručnih termina (egzogamija i endogamija, na primjer, zatim rodoslovno stablo, rodoslovne ili genealoške tabele, tabele predaka i potomaka, itd.). Također, istraživač - pretpostavimo, Bošnjak - treba da poznaje osnovne osobine i karakteristike roda kod Bošnjaka, uključujući određivanje stepena srodstva i samo njegovo poimanje, potom porijeklo, razvoj i nastanak rodovskih ili gentilnih imena (prezimena), itd. Tek nakon toga, pošto je naučio “hodati”, potencijalni istraživač - genealog-amater može da uči “plesati”, tj. da prouči metodologiju i tehnike genealoških istraživanja, koja podrazumijevaju više koraka. Jedan od njih je istraživački rad, od traganja za izvorima informacija (koji su raznovrsni, od službenih dokumenata, matičnih knjiga, arhivskih dokumenata, epitafa pa do usmenih kazivanja članova roda i privatne dokumentacije), preko provjere i upoređivanja informacija, pa sve do onog “glavnog”, završnog dijela, izrade porodičnog stabla. Neki se, zapravo, zadovoljavaju samo tom formom prezentacije vlastitog rodoslovlja, dok drugi pišu, pa i objavljuju čitave knjige o vlastitoj porodici. Naposlijetku, istraživači u današnjem dobu umjesto bilježnice i hamer-papira treba da pokušaju koristiti i neke od savremenih softvera namijenjenih genealogiji. Spomenimo, uzgred, da je genealogija vrlo popularna u SAD-u i da su tamošnje softverske kompanije razvile nekoliko dobrih programa. O svemu ovome biće, ako Bog da, riječi u nekoliko narednih postova.

…eto, dugo mi je vremena trebalo da se nakanim i otvorim blog na ovom servisu, tj. na domeni Gračanica.Org. Isto sam tako duže vrijeme kao lurker pratio Gračanica.Net forum prije nego sam se učlanio i počeo postati na njemu. Eto, sad mi se isto tako pružila prilika da, osim što čitam blogove na Gračanica.Org, postanem član ove ne velike, ali odabrane blog zajednice. Taman takva mi i treba. Ja, naime, nisam početnik u bloganju (mada, eto, još uvijek isprobavam ovaj blog-halat koji je, ako se ne varam, zasnovan na blogspot-u), imao sam kraće vrijeme svoj blog na blogger.ba servisu, pa onda na bloger.hr nešto duže, negdje oko pola godine. Al' jebiga, kad uletiš u te neke šeme, čovjek se naprosto optereti. Imaš obvezu ne samo prema redovnim posjetiteljima bloga, već i prema blogerima koji furaju istu ili sličnu furku kao ti…A to poprilično zamara, osobito kad se zasitiš i umoriš svega. Postane ti to dosadno kao iči na časove predmeta koji mrziš, kao polaganje blesavih ispita na fakultetu koje moraš položit, a dosadni su do bola… …a najgore od svega je kad ujutro na blogu zatekneš one blesave tinejdžerske komentare: "HI! Bok! Vozdrica! Sjajan blog! Posjeti i ti mene i ostavi komentar, please! Pusica!" Uhhh, jebote, od toga bi mi se uvijek smučilo. Eto, ako ništa drugo, toga ovdje (valjda) neće biti. Osim toga, u postovima mogu sada najveću pažnju posvetit upravo našoj čaršiji i okolini, pisati o stvarima iznašeg užeg okruženja. Nisam fakat znao da je to toliki doživljaj. Eto, moja nekakva (polu)anonimnost daje tome dodatnu čar. Neki dan sjedim nav kafi s čovjekom koji s negodovanjem priča o heretičkim & blasfemičnim istupima na Gračanica.Net forumu od strane "nekakvog Hercega", a ja samo klimam glavom i smješkam se (i umirem od smijeha - u sebi). Ima puno više čari kada tvojim pisanjem bude pogođen neki lik iz komšiluka, a ne nekakve ojebine iz Zagreba ili Saraj'va. Pa tako, u ovo dosadno poslijepodne,uz malu pomoć energetskog pića s gornje fotke, uplovljavam u ove nove blogerske vode, s nadom da se neću odmah na početku nasukati. Eto tako… do čitanja.