E d d i e

Zamislite ovakav prizor za jedno pedeset godina. Trojica-četvorica bošnjačkih mladića stoje ispod crne zastave s mrtvačkom glavom i ćiriličnim natpisom: С вером у Бога - за Краља и Отаџбину. Ispred njih su dvojica Kineza koje pogubljuju; jednom odsijecaju glavu, drugog ubijaju metkom u potiljak. Eto, koliko god ta zamišljena scena izgledala glupo i apsurdno, isto je tako i sa sve jačim trendom neonacizma u istočnoeuropskim, a osobito slavenskim zemljama. Prije par dana, na web-portalu hrvatske Nova TV (dnevnik.hr) objavljen je snimak egzekucije dvojice radnika iz srednje Azije, koje su ubili ruski neonacisti, pod zastavom nacističke Njemačke. Stvarno, čovjek ne zna da li da se smije ili plače nad tolikom količinom idiotizma. Svako ko iole poznaje povijest nacizma i Drugog svjetskog rata, zna šta su nacisti mislili o Rusiji, Rusima i slavenskim narodima uopće. U najkraćem - Slaveni su Untermenschen, "podljudi", niža rasa sposobna samo za robovanje. A Rusija, pak, u nacističkim geopolitičkim i strateškim okvirima predstavljala je potencijalni životni prostor iliti famozni Lebensraum, kojeg je valjalo osvojiti. Nakon 22. juna 1941. i nacističke invazije SSSR-a, sve te "teorijske" (pret)postavke nacista primjenjene su u praksi. Rezultat: milioni odvedenihna prisilni rad i stotine hiljada pogubljenih.

I onda, nešto više od pola stoljeća kasnije ili sedam-osam desetljeća otkako je Hitler objelodanio i obrazložio te nacističke postavke, stotine i hiljade ljudi u slavenskim, istočnoeuropskim zemljama dižu ruke na rimski pozdrav, kite se svastikama, pričaju nebuloze o "arijevstvu" i sličnim sranjima, i još u tom "arijevstvu" hlupaju nekakve sintagme poput "Slavic blood", mrze Azijate, posebno muslimane, i sl. Neki od njih idu i dalje, što i ove snimke iz Rusije potvrđuju. Istovremeno kad je hrvatski portal Dnevnik.hr objavio vijest o video-snimci neonacističkog zločina iz Rusije, nekoliko je bosansko-hercegovačkih web-portala (npr. Pincom i Bljesak) prenijelo vijest kako se u Prijedoru prodaju knjige koje su "zabranjene u većini zemalja svijeta", konkretno - Hitlerova "Mein Kampf". Doduše, ta je "novost" nova koliko i "stojadin" u mog komšije, a Hitlerova smrknuta faca baš lijepo pristaje uz karadžiće i mladiće koji podjednako smrknuto gledaju sa ostalih naslovnica na štandovima po manjem BH entitetu. Uostalom, još prije šest-sedam godina, u Sarajevu se pojavilo zagrebačko izdanje "Mein Kampfa", koje je rasprodano za nekoliko dana, što potvrđuje onu otrcanu izreku da je zabranjeno voće najslađe. Poslije nije bilo ništa neobično zateći razna izdanja i prijevode ove knjige po našim knjižarama. Bilo je, naravno, medijskih mudrosera koji su odmah osuli drvlje i kamenje na pojavu te "knjige ubice" u Sarajevu i BiH (dobro, barem onom dijelu u kojem su većinski Bošnjaci, pošto valjda tipovi poput onog avdića iz "Slobodne Bosne" samo na tom dijelu i imaju slobodan prostor za "operisanje"). Knjiga ubica? Hmmm, nakon tih kvalifikacija i sve te negativne reklame jedva sam čekao da dođem do Hićine knjige. I kad sam napokon došao, jedva sam izdržao da je pročitam do kraja. Jer, "Mein Kampf" je pored svih gluposti u njoj, izuzetno dosadna i naporna knjiga. Ja osobno stvarno ne vidim razloga da se "Mein Kampf" stavlja pod zabranu. Naprotiv, učinio bih tu knjigu dostupnom svima, čak uveo i u školske lektire. Posebno u zemljama u kojima su nacisti počinili najveće zločine. Što više ruskih, poljskih, ukrajinskih itd. tinejdžera vidi kako je utemeljitelj nacizma posmatrao njihov narod, zemlju i rasu, mislim da bi ih se puno manje počelo nafuravati na nacizam i činiti razna sranja, od nosanja majica sa svastikom do napada na pripadnike "nepodobnih" naroda i rasa. Ako ništa drugo, mislim da bi im se dosadna Hitlerova knjiga toliko ogadila da bi im poslije bio mrzak sam spomen njegovog imena. Sve ostale gluposti navedene u toj knjizi, od kojih bih ja posebno izdvojio mjesto gdje Hitler opisuje susrete sa Židovima u mladostima, te njihov navodno karakteristični smrad - mogu čitatelja sa zdravim razumom navesti samo na jedan zaključak: Hitler je bio samo jedan obični bolesnik. A takve ne treba uzimati zaozbiljno.